Predavanje kardinala Schoenborna na splitskom KBF-u
Split (IKA )
Bečki nadbiskup o složenosti i potrebi dijaloga među religijama
Split, (IKA) – Gost Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu bio je u petak 17. svibnja bečki nadbiskup kardinal Christoph Schoenborn, koji je tom prigodom u velikoj dvorani malog Sjemeništa održao i teološko predavanja na temu “Dominus Iesus i međureligijski dijalog”. Na početku susreta, njega i goste umjetnike grupe IMAGO iz Beča, kao i sve nazočne, pozdravio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, podsjetivši da temelj zajedništva između Splita i Beča, Hrvatske i Austrije nije Europska unija ni ekonomsko tržište, već ekonomija spasenja i osoba Isusa Krista. Uz nadbiskupa svoju riječ pozdrava i dobrodošlice uputio je i dekan KBF-a dr. sc. Slavko Kovačić.
U predavanju je kardinal Schönborn pokušao prikazati kompleksnost i potrebu dijaloga među religijama u današnje vrijeme, a posebno je naglasio odnos islama i kršćanstva. Istaknuo je potrebu da kršćani budu uvjereni i istinski nositelji toga dalekosežnog projekta koji se tiče budućnosti Europe i svijeta. Prije nego je progovorio o dijalogu među religijama, kardinal je prikazao korijen problema. Istinski problem i pitanje stoji u temelju, na izvoru problematike sukoba i nesporazuma među religijama. Uzroci netrpeljivosti nisu samo povijesni odnosi, već i oni teološki koji određuju pojedinu religiju i njezin odnos prema drugim religijama. Svaka religija ima svoj identitet, svijest o samoj sebi, iz čega izvire stvaranje odnosa prema okolini u kojoj živi. Istinski nesporazum se pojavljuje u odnosima među religijama koje polažu pravo na istinu, a takvo pravo sebi prisvajaju i kršćani i muslimani, rekao je bečki nadbiskup, dodavši kako na liniji takve svijesti crkvenosti stoji i deklaracija Kongregacije za nauk vjere “Dominus Iesus”, koja govori o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti Krista i Crkve.
Protivna takvoj vrsti postavke je tzv. “pluralistička teologija religije”, koja traži da se kršćanstvo, kao preduvjet za dijalog, odrekne svojega polaganja na apsolutnost i prizna jednakovrijednost drugih religija. Kardinal Schönborn je takvu postavku definirao kao “kristološko razoružavanje”, “depotenciranje” Krista, što je posve neprihvatljivo, pogrešno i neozbiljno, jer Krist o sebi ima jasnu svijest jedincatosti, na što se onda naslanja i njegova Crkva. Zahtjevi “pluralističke teologije” usporedivi su s onim iz poganske antike, koja je također bila tolerantna prema svim religijama koje su prihvaćale živjeti po konceptu relativnoga, no kad bi se pojavila neka koja nije priznavala takav koncept bila je najstrože kažnjavana i progonjena u društvu. Zato se kršćanstvo nikad nije uklapalo u poganski panteon, te nije čudo da je bilo promatrano s mržnjom i kažnjavano progonima.
Ipak, Crkva se ne može odreći polaganja prava na apsolutnost svoje vjere. Ona je na to pozvana i poslana, premda na specifični način. To nikad ne uključuje netoleranciju prema drugima, već iskustvo vjere, osjećaj posebnosti, zvanje na bezgraničnost, otvorenost univerzalnosti koju trebamo svjedočiti pred drugima. Nerijetko se zbog takvog stava postaje stranac u vlastitu okruženju, što može izazvati strah i agresiju od strane okoline, a danas je to sekularizirano društvo koje nije sklono kršćanskim stavovima.
Usprkos svega kardinal je uvjeren da treba uspostaviti autentični dijalog, što od nas traže koncilski dokumenti koji naučavaju da je cijeli ljudski rod jedna obitelj i da u svakoj religiji ima istinitoga i svetoga, te da se to ne smije odbacivati. Univerzalno poslanje Crkve je blago koje nas treba učiniti poniznima i spremnima na dijalog, a ne suprotno. Zbog toga pred Bogom imamo i odgovornost jedni za druge, a kršćane je Krist pozvao da služe svim ljudima, što je i model dijaloga kojim se služi Sveti Otac. I posljednji razlog za dijalog je blago nade koje nam je dano po biblijskoj objavi, što trebamo svjedočeći ponuditi svijetu.
Nakon predavanja uslijedila je rasprava, a skup je uveličan glazbenim programom. Na početku su nastupili austrijski umjetnici grupe IMAGO Maria Brojer (sopran), za glasovirom je bio Werner Pelinka, Roland Horvat ih je pratio bečkim rogom, a daljnji dio susreta uveličao je Mješoviti zbor KBF-a pod ravnanjem bogoslova Denisa Karanušića.