Draga braćo u biskupstvu, poštovani predstavnici građanskih i vojnih vlasti, dragi svećenici, redovnici i redovnice, braćo i sestre!

Najprije želim uputiti srdačan pozdrav preuzvišenom monsinjoru Ivanu Devčiću, riječkom nadbiskupu, i izraziti mu svoju veliku zahvalnost za poziv da predvodim ovu svetu misu zahvalnicu za proglašenje svetima pape Ivana Pavla II, prigodom dragog sjećanja na njegovo pohod Riječkoj nadbiskupiji i ovom svetištu 2003. godine. Zajedno s njime bratski pozdravljam predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, nadbiskupa Želimira Puljića, ovdje prisutnu subraću biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove i sjemeništarce, pastoralne djelatnike i sve vas. Osobito pozdravljam predstavnike građanskih i vojnih vlasti, čija prisutnost još jednom svjedoči njihovu odanost prema svetom Ivanu Pavlu II. i čini ovo slavlje još značajnijim. Posebno želim spomenuti zajednicu franjevaca Manje braće kojima je na čuvanje povjereno ovo sjajno Svetište već od polovice petnaestog stoljeća.

Radostan sam što danas primjećujem da u velikom broju sudjeluju predstavnici vlasti i vjernici. Čast mi je svima vama donijeti poseban blagoslov pape Franje, sa željom da ova svečanost urodi mnogobrojnim dobrim plodovima na zajedničkom i osobnom putu vjere i u zauzetom služenju društvu osobito najsiromašnijima i najpotrebnijima.

Proteklih dana ponovno sam pročitao homiliju koju je Ivan Pavao II. održao ovdje na svetkovinu Duhova 8. lipnja 2003. tijekom misnog slavlja za obitelji. Smatram je vrlo korisnom i za naše razmišljanje želio bih se osvrnuti na nekoliko pastoralnih uputa koje je tom prigodom izložio.

Prisjetit ćete se da je obitelj bila glavna tema. On se osvrnuo na prisutnost svetog Doma Blažene Djevice Marije, svetog Josipa i Isusa na Trsatu, kako bi izložio sadržajnu katehezu o svetosti i nepovredivosti obitelji, i o posljedicama koje odatle proizlaze. Zatražio je povlaštenu pozornost za instituciju obitelji, i jasne mjere koje će promicati i štititi njezin ustroj, razvoj i stabilnost. I to zbog toga što ne manjkaju poteškoće s kojima se često valja suočiti, ovdje u Hrvatskoj i svugdje na svijetu.

Prošlo je jedanaest godina. Nažalost, izgleda da poteškoće nisu postale manje ovih godina. To je naglasio prije nekoliko dana i papa Franjo, na Skupu koji je organizirao pokret Obnove u Duhu (1. lipnja 2014.): “Obitelji su kućne Crkve, gdje Isus raste u ljubavi supružnika i u životu djece. Stoga neprijatelj snažno napada obitelj: đavao ju ne želi! Želi je uništiti, i učiniti da u njoj ne bude ljubavi”.

Stoga mi je drago podsjetiti Vas na neke posebne zadaće koje Ivan Pavao II. povjerio kršćanskim obiteljima ovdje na Trsatu. Na prvom mjestu posebno ih je pozvao da osobnim životom svjedoče autentični plan Božji za obitelj kao zajednicu utemeljenu na ženidbi; a to znači na postojanom i vjernom zajedništvu muškarca i žene, međusobno vezanima javno očitovanim i priznatim svezom. Zatim ih potiče da preuzmu na sebe odgovornost ljudskoga i kršćanskog odgoja djece koristeći pomoć odgojnih stručnjaka te ozbiljnih i dobro pripremljenih vjeroučitelja. Također je inzistirao na tome da se nikada ne umore moliti i biti narod nade.

Kako vam je poznato, i Benedikt XVI. je predstavio i obradio ove zadaće za vrijeme svog pohoda Hrvatskoj 2011., prigodom prvog Nacionalnog dana obitelji. Ove zadaće neprestano ponavlja papa Franjo, osobito u hodu priprave Izvanredne opće sinode biskupa, koja će se održati u Vatikanu od 5. do 19. listopada 2014.

Dobro mi je poznato da Crkva Božja koja je u Hrvatskoj, vjerna svojim tradicijama, nikada nije zanemarila činiti sve što je moguće kako bi u praksi primijenila naputke papinskog naučavanja. Posebno se radujem s vama zbog toga što će tijekom sljedeće proslave svetog Vida (14. – 15. lipnja), Riječka nadbiskupija otvoriti Godinu obitelji, i što će se upravo ovdje na Trsatu 2015. proslaviti Drugi nacionalni susret obitelji.

Kao predstavnik Svetog Oca, vrlo cijenim ovo trajno nastojanje u obrani obitelji. To je znak životnosti ovih partikularnih (mjesnih) Crkava: Crkvi koje žele biti vjerne svom poslanju, unatoč poteškoćama koje se često pojavljuju.

U našoj viziji vjere, obitelj i brak (ženidba) predstavljaju jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva (Familiaris Consortio, 1), temeljnu stanicu društva” (Ev. Gaudium, 66), “izvor svakog bratstva … temelj i primarni put mira” (Poruka za Svjetski dan mira 2014.). Oni imaju svoj početak u samom Bogu i blagoslovljeni su Isusovim rođenjem u Betlehemu i njegovim životom u Nazaretu. Tako i za nas ostaje temeljno Isusovo naučavanje o sjedinjenju i vjernosti supružnika, osim kada je u pitanju preljub.

Svjesni smo različitih pogleda koje često predlažu oni koji ne žive naš dinamizam vjere, nego se nadahnjuju kriterijima koje šire sekularizam i relativizam. Ne smijemo zanemariti ni objektivne poteškoće koje proizlaze iz osjetljive ekonomske situacije. Ipak smatramo svojom temeljnom i neopozivom dužnošću ponovno potvrditi svetost obitelji i braniti je svojim najvećim zalaganjem. Tako želimo dati pozitivan doprinos napretku i rastu Hrvatske; u duhu konstruktivnog dijaloga sa svima, pa i s onima koji su daleko od bila kakvog vjerskog osjećaja; s poštovanjem, u traženju primjerenih rješenja za mučna (teška) pitanja s kojima se mora suočiti naše društvo.

Danas su Duhovi: svetkovina Duha Svetoga koji silazi na Crkvu i svojim je moćnim dahom oživljuje. Danas posebno želimo uputiti svoju molbu Duhu Svetom da nas prosvijetli i krijepi, kao što je to učinio sveti Ivan Pavao II.

Dođi, Duše Sveti! Ovu molitvu često ponavljam, jer sam njemu povjerio svoje biskupsko služenje. To je jednostavna molitva, i pozivam vas da je često ponavljate preko dana. Želimo uputiti Duhu Svetom ovu molitvu osobito za naše obitelji, a naročito za one koje više osjećaju teret poteškoća.

Dođi, Duše Sveti! Obasjaj našu stazu. Podrži naše nastojanje (zalaganje). Nadahnjuj brojne kršćanske obitelji da uvijek budu vjerni i hrabri svjedoci Božjeg plana za naše društvo.

Dođi, Duše Sveti! Obnavljaj lice zemlje sada i uvijeke. Amen!