Vatikan, 1. 5. 2002. (IKA) – “Crkva u Nigeriji uvijek je blizu moga srca” – kazao je papa Ivan Pavao II. drugoj skupini biskupa te afričke zemlje u pohodu “ad Limina”, te istaknuo prije svega kako im je blizak u njihovoj glavnoj brizi – “miroljubivom razvoju” nigerijskoga naroda, u smislu “materijalnoga blagostanja, političke slobode, mirnoga suživota među narodima i poštivanja prava svih građana”. Prioriteti su to, podsjetio je Papa, koje su krajevni biskupi već utvrdili u pastoralnom nacrtu prije pet godina, označivši neke posebne načine kojima Crkva može pridonijeti u tom smislu. Među njima je građansko i socijalno zalaganje Crkve koja je pozvana – kao vjerodostojna “Božja obitelj” – izgraditi unutarnji sklad, nalazeći u vlastitim zakonitim razlikama izvor snage a ne napetosti, kao i promicati djelotvoran dijalog sa sljedbenicima drugih vjera. U tom smislu, papa Ivan Pavao II. je potvrdio “dužnost evangeliziranja” kao “bitan element katoličkoga identiteta”. Dok Crkva pokazuje “veliko poštovanje” za nekršćanske religije koje ispovijedaju mnogi sinovi Afrike, ipak ne može ne osjetiti žurnost naviještanja Radosne Vijesti mnoštvu koje još nije čulo Kristovu poruku. Usporedno s ekumenskim i međuvjerskim dijalogom, imperativ evangelizacije ostaje neizbježan. Slijedeći primjer svoga Gospodina, Crkva izvršava svoju proročku ulogu na korist svakoga, a posebice siromašnih, onih koji trpe i nezaštićenih. Opet i uvijek – naglasio je Sveti Otac – ona je “glas onih koji su bez glasa”, promičući inicijative koje pridonose oplemenjivanju duhovnoga i materijalnoga života ljudi, osuđujući sve ono što ga uništava ili ponižava, i potvrđujući da dostojanstvo osobe mora uvijek biti “u središtu svakoga lokalnog, nacionalnog i međunarodnog programa”, kazao je Sveti Otac.