CRKVA MORA NAUČITI MLADEŽ DA “PLOVI PROTIV STRUJE”
Rim
Na Desetom simpoziju europskih biskupa u Rimu, među ostalim, dotaknuta pitanja vjerske ravnodušnosti u Europi, pastoralnog udruživanja župničkih skupina te naviještanja evanđelja današnjoj mladeži izloženoj brojnim opasnostima i izazovima.
Rim, 26. 4. 2002. (IKA) – “Na nama leži teška odgovornost da od mladeži učinimo živući spomen i budućnost Crkava i društva u Europi”, zadaća je na koju je upozorio kardinal Ignace Moussa I. Daoud, predstojnik Kongregacije za Istočne Crkve, u tijeku jutrošnjeg euharistijskog slavlja prema bizantskom obredu kojim je započeo treći dan Desetog simpozija europskih biskupa koji se do 28. travnja održava u Rimu na temu “Mladež Europe koja se mijenja. Radionica vjere”. Kardinal Daoud izrazio je zabrinutost zbog “vjerske ravnodušnosti, udaljavanja mnogih osoba od Crkve, smanjenja zvanja i opadajuće vjerske prakse”. Europski identitet zasniva se na već stečenim vrijednostima poput “demokracije, otvorenosti i dijaloga” ali su na Starom kontinentu ostali i “svjetovnost, bezboštvo, materijalizam i neke podjele zaoštrene odnosom prema pojavi selilaštva, koja vodi napasti vraćanja prošlosti i zatvaranja”. Ipak, na tome obzorju, primijetio je kardinal, postoje “još uvijek plodni vjerski korijeni”, “dragocjeno blago koje pastiri imaju dužnost vrednovati”. To je istinska snaga za novu evangelizaciju, koja se izražava u razboritom ali i sigurnom prihvaćanju. Među pozitivnim vidicima kardinal Daoud je podsjetio na procvat novih pokreta i udruga, prisutnost brojne mladeži koja “kuca na vrata istočnih Crkava” te otvoreno prihvaćanje koje zapadne Crkve ukazuju istočnim Crkvama. Među njima, zaključio je, mora vladati strpljivi i povjerljiv dijalog.
Don Christian Schaller, predsjednik Vijeća europskih prezbiterskih vijeća (CCPE), u svom je izlaganju na simpoziju istaknuo kako zbog krize svećeničkih zvanja pastoralna udruživanja predstavljaju već nužnost u brojnim europskim Crkvama. On je predstavio iskustva “pastoralnih udruživanja” kojima se, u mnogim Crkvama u Europi, ujedinjuju područja više župa s više svećenika koji žive u zajednice. U Francuskoj, Švicarskoj i Njemačkoj to je već vrlo raširena pojava. U francuskoj je biskupiji Besançon samo u pet godina broj župa smanjen sa 600 na svega 50. U Švicarskoj je polovica župa povjerena laicima, u Njemačkoj i Austriji mnogim mladima s teološkom izobrazbom povjerena je služba vjeroučitelja. Sve to, istaknuo je Schaller, “nije samo plod nužnosti vezane uz starenje svećenika ili smanjenje njihova broja. To je i izazov s psihološkog, teološkog i ljudskog vidika”. S psihološkog jer mnogi vjernici, na čijem je području došlo do pastoralnog udruživanja, osobito u seoskim sredinama, ne mogu više imati liturgijska slavlja u crkvi tik do svoje kuće već se moraju naviknuti prijeći određene udaljenosti da bi sudjelovali na misi. S teološkog vidika jer je riječ o napretku u odjelotvorivanju II. vatikanskog koncila, sve većim vrednovanjem i davanjem odgovornosti laicima u crkvenoj zajednici. S ljudskoga jer pastoralna udruživanja često podrazumijevaju da svećenici žive u zajednici. “To je prilika za uzajamno obogaćivanje, osobito između starijih i mlađih naraštaja, ali sa sobom nosi i poteškoće karakteristične za suživot”, rekao je Schaller.
Mons. Cesare Nosiglia na simpoziju je predstavio neke skupove što ih u predstojećem razdoblju priređuje Europsko vijeće sveučilišnih kapelana. To su među ostalim susret Europskog vijeća sveučilišnih kapelana u Madridu od 27. do 29. rujna ove godine, zatim susret predstavnika najstarijih europskih sveučilišta u Rim od 8. do 10. prosinca ove godine, europski molitveni dan sveučilištaraca sredinom 2003. te europski simpozij na temu “Crkva i sveučilišta u Europi” u Rimu od 24. do 27. srpnja 2003. Cilj je tih skupova stvoriti “mrežu” onih koji se zauzimaju dati kršćansko svjedočanstvo na europskim sveučilištima.
Kardinal Godfried Danneels, nadbiskup Malines-Bruxellesa, u svom je izlaganju istaknuo kako je osnovni cilj naviještanja evanđelja mladima da ih se nauči “ploviti protiv struje”. Kršćanin je “glas protiv” u društvu: on nije “gledatelj” udobno zavaljen u fotelji, već je čovjek koji se zalaže u društvu i u politici, “vjeruje u budućnost”, opire se negativnim tendencijama. Za mlade, rekao je kardinal Danneels, budućnost je “magična riječ”, ali i “uznemirujuća”. Oni se boje: “nezaposlenost, rat, uništavanje okoliša, starost, povratak rasizmu”. No nadasve ih straši “pakleni ritam svakodnevnice” kao i toliki “proroci nesreće”. “Kazivati mladima istinu evanđelja” ali “s velikom ljubavlju”, to je zadaća koju je kardinal Danneels povjerio odraslima. Shvatiti ozbiljno pitanja mladih znači, prema kardinalu, “dati im pametne odgovore, koji nikada ne bi smjeli zakrčiti put, već navesti na daljnje razmišljanje”. Mladi naraštaji “trebaju načela, okvir mišljenja i jasan kodeks vladanja”, svjedoke sposobne naći “nove riječi”, primjerene njima, kojima bi izrazili pojmove poput “milosti, grijeha, uskrsnuća, Crkve, Božjeg kraljevstva”. U svijetu označenom “napretkom, efikasnošću, inicijativom i kreativnošću”, zaključio je Danneels, “mladi su voljni ‘gubiti vrijeme’, raditi ‘besplatno’, ponovno pronaći slast molitve” ali trebaju muškarce i žene “proročkog ugleda” i Crkvu koja će im biti “poput majke koja ih voli i ima u njih povjerenje”. (j04627sa)