Banja Luka, 3. 4. 2002. (IKA) – U organizaciji mons. Vjekoslava Marića, arhiđakona Požeškog arhiđakonata i pod vodstvom fra Božidara Blaževića skupina svećenika iz Požeške biskupije, kojoj su se pridružili i đakoni, zajedno s biskupom dr. Antunom Škvorčevićem uputili su se na izlet “Emaus” te su u utorak 2. travnja posjetili sjedište svoje susjedne biskupije, grad Banja Luku i tamošnju Crkvu. Ponajprije svratili su se u župu Sv. Antuna Padovanskog u Petrićevcu na Dudiću, u franjevački samostan Presvetog Trojstva. Ispred porušene crkve Sv. Antuna Padovanskog dočekao ih je dr. fra Velimir Blažević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, koji je kratko prikazao povijest župe sve do 7. svibnja 1995. godine, kada su srpski vojnici crkvu eksplozivom posvema razorili, a samostan zapalili. Gotovo svi katolici morali su napustiti Petrićevac i otići u progonstvo o čemu govori i podatak da je 1990. godine tu bilo 3378 katolika, a 1999. godine samo 440.
U Biskupskom dvoru i banjolučkoj katedrali Sv. Bonaventure domaćin im je bio biskup dr. Franjo Komarica. Predstavio im je katedralu, koja je nedavno dovršena i posvećena te ispripovijedao dio proživljenih strahota, čiji su tragovi još uvijek veoma teški, jer je većina crkvenih zdanja razorena, a narod rastjeran. Biskup Škvorčević pozdravio je biskupa Komaricu u ime svećenika i istaknuo kako ne uspijevamo razumjeti govor razorne mržnje i zla koji su naneseni nevinim ljudima, ali da se nalazimo u uskrsnoj osmini te stradanjima i trpljenjima koja su se tu dogodila pristupamo očima vjere, kao sastavnom dijelu Isusova pashalnog otajstva, prijelaza iz smrti u život. Istaknuo je kako su patnja i progon povezali te dvije biskupije, jer su u najtežim danima izgona sa svojih ognjišta mnogi Banjalučani prešli preko Save u Davor te se velikim dijelom i danas nalaze na području Požeške biskupije. Pozvao je biskupa Komaricu da ove godine na blagdan sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije predvodi misu u crkvi Sv. Lovre u Požegi i na svoj način poveže mučeništvo prve Crkve s onim suvremenim u našim krajevima. Biskup Komarica iskazao je radost i zahvalnost zbog tog susreta dviju susjednih biskupija, jer zajedništvo i solidarnost je Božji dar svima nama. U ime svećenika i u svoje ime zahvalio je svima onima koji pomažu njegovim vjernicima na području Požeške biskupije da prebole rane koje nose. Mons. Mijo Dukić, župnik iz Slavonskog Kobaša predao je biskupu Komarici Maticu krizmanika župe Kunova, koja od II. svjetskog rata više ne postoji. Zbog nekadašnje povezanosti dviju župa s jedne i druge strane rijeke Save spomenuta Matica sačuvana je u Slavonskom Kobašu.
Pod vodstvom biskupa Komarice požeški gosti razgledali su prostore Biskupskog ordinarijata i ambulante Caritasa, trapistički samostan i crkvu Marija Zvijezda, gdje su ih pozdravila trapistička braća. O. Antun Goričanec prikazao je povijest trapista i samostana, a potom je u prirodi pokraj samostana organiziran odmor i domjenak.
U predjelu Banje Luke, zvanom Budžak posjetili su sestre Klanjateljice Krvi Kristove i nastavili put prema svetištu Sv. Male Terezije u Presnačama. Župnik Zvonko Brezovski dočekao je hodočasnike ispred crkve, koja je u ratu srušena, a sada se uz pomoć dobročinitelja ponovno gradi. Uz tu župu vezan je jedan od najtežih događaja u banjolučkom kraju koji se zbio 12. svibnja 1995. godine, kada su srpski vojnici u jutarnjim satima ušli u župni stan i ubili svećenika Filipa Lukendu i sestru Ceciliju te ih zapalili. U prostoriji gdje se dogodilo to ubojstvo biskup Komarica uputio je svećenicima snažnu duhovnu riječ, potičući ih na vjernost svome pozivu po uzoru na ubijenog brata svećenika.
Na povratku u Požegu svećenici su se svratili u Okučane gdje su razgledali župnu crkvu Sv. Vida u izgradnji te novu župnu crkvu Duha Svetoga u Gornjim Bogićevcima. Sudionici putovanja doživjeli su pohod Banjoj Luci kao svojevrsne duhovne vježbe.