Dubrovnik, 29. ožujak 2002. godine – Obrede Velikog petka u dubrovačkoj prvostolnici predvodio je dubrovački biskup Želimir Puljić. Nakon prostracije ispred ogoljelog oltara i liturgijskih čitanja Muku po Ivanu pjevali su svećenici, solisti katedralnih zborova i zborovi koje je pripremila voditeljica Margita Cetinić. U propovijedi biskup Puljić se osvrnuo na dva trenutka iz muke Isusove, a to su događaji u prirodi u trenutku Isusove smrti i Isusov vapaj: #!#!Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?#!#!
Poznavatelji prirodnih problema kažu kako se prirode baš ne tiču jadi i problemi čovjeka, rekao je biskup ilustrirajući to s nekoliko primjera. No, kad je Isus umro, ona je reagirala burnim i naglim pojavama. O Isusovom vapaju na križu, biskup Puljić je istaknuo kako u trenutku kad Sin plače i zove svog Oca, nebo šuti i ostaje zatvoreno za razliku od nekih drugih trenutaka poput krštenja na rijeci Jordanu ili preobraženja kad #!nebo progovara#!.Taj Isusov osjećaj napuštenosti biskup Puljić je usporedio sa slikom sunca kojeg oblaci zaklanjaju, što ne znači da je sunce prestalo sjati. Ljudski grijesi sakrili su Božansko lice u tom trenutku. Isusov čin zadovoljštine osobito se odnosi na tri skupine ljudi, na one koji su se odijelili od Boga, na one koji sumnjaju i lutaju i na one koji su prema Kristu postali ravnodušni i žive kao da Boga nema, uz ostalo je rekao biskup Puljić.
Nakon molitve vjernika slijedilo je ljubljenje križa, podjela sakramenta euharistije jučer posvećene i procesija ulicama grada. U ophodu, na čelu kojeg su nošena tri križa, pod baldahinom biskup Puljić sa svećenicima je nosio relikviju drva Isusovog križa iz Jeruzalema koja se čuva u katedralnoj riznici. (j03792aa/tš)