Zagreb, 28. 3. 2002. (IKA) – Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić svečano je u svojoj propovijedi u zagrebačkoj katedrali na liturgijski spomendan blaženog kardinala Alojzija Stepinca najavio sinodu Zagrebačke nadbiskupije. Za sinodom se osjeća potreba zbog ateizacije koja se “sustavno provodila za vladavine komunističkog režima” i koja je “ostavila praznine u mnogih” te “nametnutog rata kroz protekle godine” koji je “uzrokovao tolike ruševine, ne samo na materijalnom području, već i u dušama ljudi”. Nadbiskup Bozanić je pritom istaknuo kako “novo društvo koje se sada stvara nosi i nove klice proturječnosti na etičkom i socijalnom polju te potiče nove napetosti u odnosima među građanima”. Izazov za kršćanski život predstavlja i Drugi vatikanski koncil čiji će nauk biti u središtu sinode. Sinoda će biti i prilika za ocjenjivanje crkvenosti i kršćanskog svjedočenja i zajedništva vjernika.

Definicija, cilj i tijek sinode
Definiciju, cilj i tijek Sinode zagrebački je nadbiskup obrazložio u svom uvodnom izlaganju na Svećeničkom danu 4. ožujka. Nadbiskup je istaknuo kako je sinoda “skupština izabranih svećenika i drugih vjernika jedne biskupije koju saziva dijecezanski biskup i ona pomaže dijecezanskom biskupu na dobrobit cjelokupne zajednice”. Sinoda ima za cilj “pomoći dijecezanskom biskupu u vođenju zajednice vjernika”. Posebnu ulogu na sinodi imaju prezbiteri ali na sinodu su pozvani i predstavnici redovništva i vjernici laici “što predstavlja posebnu vrst odgovornosti koja pripada svim vjernicima u izgradnji Tijela Kristova”. Na sinodi dolazi do posebnog izražaja ekleziologija zajedništva. Što se tiče metode “sinoda želi slijediti put dijaloga te promicati sudjelovanje svih članove”. Kao posljednji ciljevi sinode navode se zajedništvo i poslanje. Zadaća je sinode “podupirati dinamizam svih crkvenih snaga”. Sinoda “očituje, gradi i ostvaruje zajedništvo u biskupiji”. Pridonosi i “oblikovanju pastoralne fizionomije biskupijske Crkve u kontinuitetu njezine liturgijske, duhovne i pravne tradicije”. Predmet brižnog proučavanja su i “partikularna pravna baština te smjernice koje su vodile pastoral”.
Želi se da Sinoda bude izvanredni biskupijski događaj koji se ne ponavlja tako često. Zato se programira na razdoblje od nekoliko godina te se u njezin rad nastoji uključiti što širi krug vjernika neke biskupije “i to po mnogim inicijativama i na raznim razinama, kako bi sinoda bila shvaćena i doživljena kao čin koji se tiče svih kršćana biskupijske zajednice”. Najveću novost predstavlja sudjelovanje vjernika laika koji na sinodi imaju isto pravo kao i ostali članovi. “Osim odluka i dekreta koji se očekuju kao plodovi, sinoda po svom kolegijalnom stilu potiče suradnju i odgovornost svih dijelova biskupijske Crkve koja se okuplja oko svog pastira. Sinoda potiče dinamizam te jača i razvija komunikaciju u biskupijskoj zajednici. Ona očituje biskupijski karakter Crkve, a kod članova Božjeg naroda jača svijest pripadnosti istoj biskupiji”.
Priprema za sinodu može se reći da je već započela “obnovom, uspostavom i novim radom” sa župnim pastoralnim i ekonomskim vijećima”. U pripremnom razdoblju sinode planiraju se pastirski pohodi zagrebačkih biskupa svim župama Zagrebačke nadbiskupije. Priprema i održavanje sinode su “posebna prigoda za obnovu permanentnog obrazovanja kako vjernika, tako i svećenika”. Bit će potrebno po dekanatima i arhiđakonatima organizirati sustavnu katehizaciju za pojedine skupine vjernika o otajstvu Crkve i sudjelovanju u njezinom poslanju. Na poseban se način želi započeti priprema za sinodu “sustavnim i institucionaliziranim permanentnim obrazovanjem svećenika”, posebno mlađih. Sinoda “treba pripremiti za zajedničke pastoralne planove i programe”.
Organizacija i održavanje sinode odvijat će se u tri faze. U pretpripremnom razdoblju koje traje do jeseni, odnosno nove pastoralne godine, potrebno je tumačiti što je sinoda, njezinu narav i zadaću i odgovornost zajednice krštenika u sinodalnoj pripremi i na sinodi.
Priprema na sinodu započet će s novom pastoralnom godinom u rujnu 2002. To će razdoblje trajati nekoliko godina, ali ne predugo, i u njemu će se izvršiti “nadbiskupijsko savjetovanje i analiza pastorala”. U tome razdoblju radit će se u bazi: po župama, dekanatima, arhiđakonatima i regijama. Glavni je zadatak tog vremena priprema dokumenata (instrumentum laboris) za raspravu na sinodi te izbor članova sinode.
Treća faza je održavanje sinode. U tom se razdoblju predviđa više sinodalnih zasjedanja.
“Sinoda je izvanredni događaj mjesne Crkve, ali ona od nas ne traži u prvom redu neki dodatni izvanredni posao. Sve što redovito činimo, i ono što ćemo obnoviti, i ono što ćemo započeti neka bude zahvaćeno sinodalnim pokretom. Sinoda unosi novi dinamizam u nadbiskupijsku zajednicu”, rekao je zagrebački nadbiskup. (j03759sa)