Varaždin, 24. 3. 2002. (IKA) – Središnje obilježavanje Cvjetnice – Nedjelje Muke Gospodnje, u Varaždinu započelo je okupljanjem vjernika u parku ispred sakristije varaždinske katedrale Uznesenja BDM i blagoslovom grančica. Obred blagoslova predvodio je varaždinski biskup Marko Culej koji je tom prigodom upozorio kako te grančice simboliziraju mir te je nazočne pozvao da se opredijele i mole za mir u svojim srcima, obiteljima i među narodima. Okupljeni su se zatim u svečanom ophodu uputili u katedralu gdje je biskup Culej predvodio euharistijsko slavlje.
U propovijedi nakon pjevanja Muke Gospodnje varaždinski je biskup na početku rekao “Koliko u ovom zapisu Muke Gospodnje ima osoba, koliko različitih sudbina, koliko ima i laži i prijetvornosti. Vidimo da su Isusovi učenici spremni ići s Isusom do dvorane Posljednje večere, a onda ga napuštaju”. O čovjekovom odgovoru na pitanje koliko je spreman ići za Isusom ovisi njegova vječnost, upozorio je biskup, nastavivši: “I najbliži Isusov učenik postao je izdajica, Petar zatajivač, a narod koji je klicao Hosana vikao je raspni, ubij ga. To nam govori da je čovjek prevrtljivo biće i da će onaj koji svoje pouzdanje stavlja u čovjeka, a ne u Boga, prije ili kasnije biti izigran. Pilat je upitao Isusa je li on kralj. Da, odgovorio je Isus, ali ja nisam kralj od ovoga svijeta, kralj pred kojim treba drhtati, koji je pun oholosti, koji vlada i kojem trebaju drugi služiti, nego ja sam kralj koji sam došao da služim drugima, ne da podanici ginu za mene, nego da ja umrem za njih. U tome je bitna razlika između Isusa i vođa ovoga svijeta. Kada je Isus umirao sunce je pomrčalo i zemlja se potresla. Sama priroda postidjela se da je čovjek bio spreman na zločin, spreman ubiti i svoga Boga. Da je čovjek postiđen što priroda više osjeća nego on, razumno biće, progovara preko ustiju rimskog vojnika, koji je priznao da je Isus zaista bio Sin Božji. Ljudska mržnja išla je i preko smrti. Vođe židovskog naroda mrzile su Isusa i nakon smrti i zapečatili su Isusov grob. Jer onaj koji ima nemirnu savjest taj se boji i mrtvoga. No, čovjek može zapečatiti ali je zapečaćeno tek onda kada Bog zapečati. Koliko puta su ljudi zapečatili sudbinu tolikih koji im nisu bili po volji? Ali Bog je taj koji daje pečat i Njegova je zadnja riječ. Današnja Muka i izvješće evanđeliste završava sa ukopom, sa grobom i pečatom, no, iza toga dolazi Uskrs, dolazi Božja riječ. U tom duhu pokušajmo i mi ovaj Veliki tjedan dublje proživljavati ova otajstva Vazma, smrti, otkupljenja i uskrsnuća. Smrt i uskrsnuće je ono što očekuje svakog od nas. Ovdje izabiremo svoju budućnost i što izaberemo to će nam Bog dati. Zato birajmo vjernost i ljubav, praštanje i dobrotu i na taj ćemo način izabrati život i uskrsnuće!”, zaključio je mons. Culej. (j03623jbk/tš)