Rijeka, 8. 3. 2002. (IKA) – Riječki ogranak Hrvatske udruge katoličkih gospodarstvenika (HUKG) priredio je 8. ožujka u dvorani Teologije u Rijeci tribinu “Radnik na tržištu rada”. U ime Povjerenstva za katoličke udruge Ivica Čavar posebno je pozdravio riječkog nadbiskupa dr. Ivana Devčića, predsjednika Udruge Pia Tvrdića, duhovnog asistenta dr. Milana Bogovića i povjerenika za katoličke udruge dr. Đuru Puškarića. Gost predavač bio je ugledni sindikalni djelatnik Krešimir Sever.
Na početku predavanja istaknuo je važnost čovjekova rada, koja je opisana u dokumentu pape Ivana Pavla II. “Laborem exercens”. “Čovjek je dužan raditi radi svoga bližnjega, svoje obitelji, društva i države kojoj pripada, zato jer je baštinik rada naraštaja koji su mu prethodili”, rekao je Sever. Temelj svakog rada je čovjek. Danas rad postaje gorući problem čitavog svijeta. Rad je obilježje koje potvrđuje ljudsko postojanje. Svatko, svejednako, traži pravednu prigodu za napredak u životu zahvaljujući svojim pothvatima. Rad je izraz naših jedinstvenih talenata. Svatko traži pristojni i dostojanstven rad za svoje ostvarenje. Potrebe za živim ljudskim radom u današnjem svijetu sve su manje, bez obzira na rast broja ljudi u svijetu. “Prema nekim procjenama u svijetu je oko 160 milijuna nezaposlenih, a ako tu pribrojimo i one koji rade i zarađuju povremeno, onda se taj broj kreće oko jedne milijarde ljudi koji su slabo ili nikako zaposleni. Prema mjerilima Međunarodne organizacije rada u svijetu na 100 zaposlenih dolazi 6 nezaposlenih. Samo 20% zaposlenih radnika ima dostojnu socijalnu zaštitu, dok 3.000 ljudi dnevno umire zbog ozljeda na radu ili bolesti povezanih s radom. Svake godine je 24 milijuna ljudi u opasnosti da izgube posao ili snižavanja plaće kao rezultata pada u globalnom rastu današnjeg svijeta”, rekao je predavač. Iz tih brojki, koje su same po sebi loše, krije se realnost koja govori kako će rješenje morati biti ne samo kvalitativno nego i kvantitativno. Govoreći o problemu rada kod nas, predavač je istaknuo kako u Hrvatskoj danas ima više od 414 tisuća nezaposlenih što je ukupno 24% radno sposobnog stanovništva. Svijet rada u Hrvatskoj postao je prava povlastica i u njega je sve teže ući. Od cjelokupne brojke nezaposlenih čak 93% njih ima završenu srednju školu ili niži stupanj obrazovanja, nešto više od 3% ima završenu višu spremu dok 4% ima visoku stručnu spremu. Stoga nije rijetkost da mladi idu u svijet za zaradom. Učinkovitost rada u odnosu na standarde je slab. Radnici se sve više udružuju u sindikate. Hrvatska je i danas u krizi prave i osmišljene strategije gospodarskoga i socijalnog razvitka. Sve je više nezaposlenih, a i njihova struktura ne odgovara potrebama gospodarstva. Kada mladi visokoobrazovani odu rijetko se vraćaju doma. U mjestu u koje se odsele obično zasnivaju obitelji. U Hrvatskoj je sve manje mladih obitelji s dvoje ili troje djece, a mnogi se teško odlučuju na brak. Nitko nema pravo uzimati ovlasti koje u odnosu na rad raščovječuju čovjeka. Dok političke stranke sve više služe sebi, a manje općem dobru, hrvatsko gospodarstvo je na najnižim granama i djeluje, u najmanju ruku, besperspektivno. Danas je potreban svježi osvrt na rad u čitavom svijetu. Potrebno je izraditi novi globalni okvir, nove metode, politike i institucije koje mogu odgovoriti na potrebu za pristojnim i dostojnim poslom. Nužno je u hrvatskoj iskorijeniti rad na crno i rad prijavljen na minimalnu plaću. Danas se nalazimo na prekretnici, pred izazovom novog vremena, pred izazovom globalizacije, na što nemamo prikladni odgovor. Put je težak i odgovoran, ali i jedini moguć. S njega ne mogu odstupiti ni radnici ni sindikati, ni država ni njezini organi, ali ni Crkva, i moraju učiniti sve kako bi svijet rada u Hrvatskoj postavio čovjeka u središte i bio u predanoj službi svakog pojedinca i općeg dobra, rekao je predavač.