SVEĆENICI I HOMOSEKSUALIZAM
Vatikan
Komentari vatikanskih djelatnika o svećenicima i homoseksualizmu privukli su pozornost javnosti na pitanja koja se već više godina “tiho” razmatraju u samom Vatikanu
Vatikan, 7. 3. 2002. (IKA/CNS) – Komentari vatikanskih djelatnika o svećenicima i homoseksualizmu privukli su pozornost javnosti za pitanja koja se već više godina “tiho” razmatraju u samom Vatikanu. Saznajući iz “vatikanskih izvora” da se razmatra i priprava posebnog dokumenta o homoseksualizmu, američka katolička agencija CNS objavila je svojevrsni pregled događanja i izjava crkvenih djelatnika koja su naišla na odjek u medijima. Tako se moglo čuti da crkveni poglavari općenito vrše veći pritisak kako bi se osobe s “permanentnom homoseksualnom orijentacijom” isključilo iz kandidata za svećeništvo. To se dosada uređivalo više “razboritim” odlukama na mjesnoj razini, nego izričitim naputcima iz Vatikana, no u posljednje su vrijeme na to kurijalni djelatnici češće ukazivali biskupima u raspravama o svećeničkom zvanju i programima teoloških učilišta. Protekle je godine Kongregacija za katolički odgoj završila studiju o pitanju homoseksualnih svećeničkih kandidata te se u Vatikanu nagađa da bi iz nje mogle slijediti i konkretne smjernice za bogoslovije. U siječnju je ta Kongregacija proučavala prijedloge za psihološko testiranje kandidata za svećeništvo, što pokazuje da crkvene vlasti smatraju homoseksualizam potencijalnim problemom, koji se može otkriti testiranjem. CNS također navodi kako je protekle godine visoki vatikanski službenik govorio o negativnim posljedicama homoseksualnosti među svećenicima, istaknuvši da Sveta Stolica to smatra “vrlo ozbiljnim problemom” te će poduzeti “odlučne korake za njegovo rješavanje”.
Početkom ožujka je predstojnik Tiskovnog ureda Svete Stolice Joaquin Navarro-Valls izjavio za “New York Times” da osobe s homoseksualnim sklonostima ne mogu biti ređene za svećenike. Pritom je istaknuo da to ne znači neku “konačnu osudu homoseksualizma” već samo nemogućnost da djeluju na tome konkretnom području. No, odbio je za CNS elaborirati te svoje izjave, s obrazloženjem da ne želi privlačiti pozornost na to pitanje, “osobito u trenutku kad se Crkva u SAD-u suočava s ‘hitnijim’ problemom seksualnog zlostavljanja od strane klera”. No, mnogi u Vatikanu smatraju da su ta dva pitanja povezana, ako i ne uzročno, ali ipak su razglašeni slučajevi seksualnog zlostavljanja maloljetnika od strane svećenika uključivali homoseksualne čine. Vatikanski izvori, koji su izrazili želju da ostanu anonimni, ističu kako Sveta Stolica ne pokušava nametnuti arbitrarnu mjeru protiv homoseksualca već radije “razborito odlučivati” o pojedinačnim slučajevima na bogoslovijama, budući da to pitanje tretiraju više u vezi budućih svećenika, nego onih već zaređenih. Što se, pak, tiče prigovora da selektiranje homoseksualaca predstavlja povredu njihovih prava, iz Vatikana ističu da je svećeništvo pitanje poziva i božanske milosti, a ne ljudskih prava. Prema crkvenom stajalištu, nitko nema “pravo” na svećeničko ređenje.
Katekizam Katoličke crkve utvrđuje da su homoseksualni čini teško izopačenje, protive se naravnom zakonu te spolni čin zatvaraju daru života. U razgovoru za CNS iz 2001. godine tajnik Kongregacije za nauk vjere nadbiskup Tarcisio Bertone kazao je da homoseksualna sklonost nije sama po sebi grijeh već izaziva moralnu zabrinutost, jer predstavlja veliko iskušenje na sam čin koji pak uvijek jest zlo. Slično se navodi i u vatikanskom dokumentu o izboru kandidata za svećenike iz 1961. godine. Premda su smjernice iz toga dokumenta još uvijek važeće, u Vatikanu razmišljaju o svojevrsnoj “refolmuraciji” tih načela koja bi njihovu poruku učinila razvidnijom, kako bi jasnije stigla do mjesnih Crkvi. (j03140sd)