Čaglić, 4. 3. 2002. (IKA) – Pohađajući sustavno župe Pakračkog dekanata, koje su sve teško stradale u nedavnom ratu, požeški biskup Antun Škvorčević u pratnji dekana i župnika Josipa Firšta te svoga tajnika Ivice Žuljevića bio je 27. veljače i 3. ožujka u pastirskom pohodu župi Čaglić. Jedna od starijih župa zapadne Slavonije, s miješanim stanovništvom, teško je stradavala u ratovima prošlog stoljeća, a pod pritiscima iseljavala se u miru. Veći dio vjernika vratio se iz progonstva i izgradio svoje domove. Crkva Sv. Jurja razorena je do temelja, a jednako tako i župni stan, koji je izgrađen neposredno prije rata, osobitim zauzimanjem pokojnoga zagrebačkog pomoćnog biskupa Đure Kokše. Uz pomoć Ministarstva javnih radova, obnove i razvitka u Čagliću je izgrađena mala obiteljska kuća za župni stan, koja privremeno služi za liturgijska okupljanja vjernika. Ispred kuće biskupa Škvorčevića dočekala je skupina vjernika s kojom se biskup zadržao u kapelici u molitvi i razgovoru, u tijeku kojeg su pojedini vjernici iznosili svoja teška ratna iskustva, progonstvo i stradanje te nevjericu u bolju budućnost. Biskup ih je uvjeravao kako polazeći od zla koje se dogodilo nije moguće graditi budućnost, nego od dobra za kojim valja tragati i u kojem je moguće pronaći novu duhovnu slobodu toliko potrebnu za čovjekovo dostojanstvo. Potaknuo ih je da vjerni Bogu ustraju u dobru i izgrađuju međusobno zajedništvo.
Potom je biskup Škvorčević posjetio Bijelu Stijenu, filijalu župe Čaglić, koja je u stalnom opadanju, jer se stanovništvo iselilo, a preostalo izumire. Jedina preostala katolička oznaka je stari zvonik, koji je i sam u ratnim stradanjima zbog statičke ugroženosti postao žrtvom.
Pastirski pohod župi Čaglić biskup Škvorčević je završio u nedjelju 3. ožujka euharistijskim slavljem koje je zajedno sa župnikom Firštom i tajnikom Žuljevićem predvodio u župnoj kapelici. Vjernike je ohrabrio da žive blizinu Bogu kroz trajnu povezanost sa Crkvom, nedjeljnu misu i dnevnu molitvu, jer glad i žeđ za životom, koju nakon iskustva rata i stradanja još snažnije osjećaju, ne može nitko utažiti kao Isus Krist. (j03053hr/iž/mjb)