Badljevina, 28. 2. 2002. (IKA) – Župu Badljevinu, nedaleko Pakraca 28. veljače pohodio je požeški biskup dr. Antun Škvorčević. Uz župnika don Matu Tomasa, salezijanca, biskupa su pred crkvom dočekali i brojni vjernici. Nakon pozdrava i molitve u kratkom razgovoru župnik Tomas i vjernici izrazili su radost što su nakon rata mogli obnoviti svoju župnu crkvu izvana, koja je svojom ljepotom na ponos mjesta i da su uspjeli privesti kraju radove na uređenju vjeronaučne dvorane. U osnovnoj školi biskup se potom susreo s ravnateljem, učiteljima i djecom te se upoznao s problemom trajnog smanjivanja broja djece u župi i poteškoćama koje su s time povezane u organiziranju nastave. U samoj školskoj zgradi biskup se svratio i u dječji vrtić “Maslačak”, koji djeluje kao podružnica istoimenog vrtića u Pakracu.
Pred crkvom Sv. Mateja u Gornjim Sređanima, filijali župe, biskupa i njegovu pratnju dočekali su brojni vjernici te djeca s učiteljima iz područne osnovne škole. Nakon pozdrava biskup Škvorčević je pokrenuo razgovor o pojedinim pastoralnim pitanjima, u koji su se vrlo živo uključili nazočni vjernici, iskazujući želju za poboljšanjem određene pastoralne prakse u suradnji sa župnikom. Na programu biskupova pohoda župi bila su i druga sela te groblja u Omanovcu i Badljevini, gdje je uz sudjelovanje vjernika organizirana i molitva za sve vjerne mrtve. Ratna stradanja u Hrvatskoj i Bosni uzrokovala su progonstvo i premještanje pučanstva te su u selo Kip, donedavno s nekoliko katoličkih obitelji doselilo više od 40 obitelji iz Bosne. Premda Kip još uvijek službeno pripada župi Daruvar, doseljeni vjernici zbog blizine Badljevine redovito nedjeljom pohađaju misu u tamošnjoj župnoj crkvi. Na seoskom groblju okupili su se gotovo svi katolici da bi pozdravili biskupa, rekli mu svoje nevolje i izrazili želje u vezi sa svojim daljnjim opstankom u tom mjestu i pripadnošću župi. Nakon susreta sa Župnim ekonomskim i pastoralnim vijećem i pregledom uredskog stanja biskup je predvodio završno euharistijsko slavlje u župnoj crkvi. Brojnim vjernicima progovorio je o važnosti međusobne suradnje, razumijevanja i izgradnje zajedništva, utemeljenog na vjernosti Bogu i o budućnosti koja tek u slozi ima pravi izgled. Pozvao ih je da se obnovljeni u vjeri ove korizme pročiste u duhovnim vrijednostima te snažnije očituju svjedočanstvo Isusovih učenika u svakodnevnom životu.