Pariz, 27. 2. 2002. (IKA) – Francuska je jučer proslavila 200. obljetnicu rođenja Victora Hugoa, jenog od najvećih i najpoznatijih europskih pisaca. Victor Hugo bio je ne samo romanopisac, dramatičar, pjesnik i slikar, već i političar. Njegova djela ne podliježu zubu vremena. Način njegova pisanja i danas je suvremen te nije čudo što je još uvijek jedan od najčitanijih pisaca na svijetu. Romani “Jadnici” i “Zvonar crkve Notre-Dame u Parizu” prekretnice su francuskog romantizma i pobjeda novog književnog pokreta. Hugo u svojim djelima brani obespravljenu djecu i žene. Čovjek s jakim građanskim i političkim osjećajima Victor Hugo nije bio ravnodušan ni pred vjerskim osjećajima. Iz njegovih se djela vidi da neprestano traži Boga. To je potvrdio novinaru Radio Vatikana i profesor s katoličkog sveučilišta u Lilleu, Emmanuel Godo, koji je u knjizi “Victor Hugo – bibliografija jedne duše” pokazao kako je taj francuski književnik cijelog svog života tražio Boga. U svojim je mladenačkim danima bio revan katolik. Poslije se počeo udaljavati od Crkve, ali je njegovo duhovno sidro ostalo duboko usidreno u vjeri. Prema mišljenju profesora Godoa, Hugoova politička borba kao i njegova literarna djela puna su duhovnih previranja, koja svjedoče njegovu čežnju za Bogom, za Božjim mirom i pravdom. On je vrlo kritičan i prema Crkvi kao ustanovi – kaže profesor Godo i primjećuje kako Krist ostaje temelj njegova života. Svojim posvemašnjim darivanjem po Utjelovljenju Krist ostaje za Victora Hugoa primjer čovjeku koji traži Boga i čovjeka. On ne shvaća skučeno kršćanstvo, već traži više dobrote, blagosti i krotkosti. Njegov je ključni životni pojam: blagost. Kazna je potrebna, ali mora svršiti s otkupljenjem. Zbog toga mu pojam pakla nije jasan. Victor Hugo ne može shvatiti vječnu kaznu – kaže profesor Godo, koji je uvjeren da se predugo olako prelazilo preko vjerske dimenzije toga najvećeg francuskog književnika 19. stoljeća. (j02592rv/sv)