Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas želim predstaviti još jedan dar Duha Svetoga, dar znanja. Kada se govori o znanju, nekako odmah pomislimo na čovjekovu sposobnost da sve bolje upoznaje stvarnost koja ga okružuje i da otkrije zakone kojima se ravnaju priroda i svemir. Znanje koje dolazi od Duha Svetoga ne ograničava se, međutim na ljudsko znanje: to je posebni dar, koji nam pomaže shvatiti, kroz stvoreni svijet, Božju veličinu i ljubav i njegovu duboku povezanost sa svakim stvorenjem.

1. Kada su naše oči prosvijetljene Duhom, otvaraju se kontemplaciji Boga, u ljepoti prirode i u veličanstvenosti svemira, i vode nas do toga da otkrivamo kako sve govori o njemu i njegovoj ljubavi. Sve to budi u nama veliko divljenje i duboki osjećaj zahvalnosti! To je osjećaj koji nas prožme također kada se divimo nekom umjetničkom djelu ili bilo kojoj divoti koja je plod čovjekova uma i stvaralaštva: promatrajući sve to Duh nas potiče uzdići hvalu Gospodinu iz dubine našeg srca i prepoznati, u svemu što imamo i što jesmo, neprocjenjivi Božji dar i znak njegove beskonačne ljubavi prema nama.

2. U prvom poglavlju Postanka, upravo na početku čitave Biblije, ističe se da Bog uživa u svojem stvorenju, opetovano ponavljajući ljepotu i dobrotu svake stvari. Na kraju svakog dana napisano je: “I vidje Bog da je dobro” (1, 12.18.21.25). Ali ako Bog vidi da je sve stvoreno dobro i lijepo, i mi moramo zauzeti isti stav, vidjeti da je stvorenje dobro i lijepo. Eto dara znanja, te ljepote: veličajmo Boga, zahvaljujmo Bogu, što nam je dao toliku ljepotu. A kada je Bog završio sa stvaranjem čovjeka, ne kaže: “vidje Bog da je dobro”, već kaže da je to bilo “vrlo dobro”. U Božjim očima mi smo najljepši, najveći, najbolji od svih stvorenja. “Ali, oče, a anđeli?”. Ne, anđeli su ispod nas, mi smo više od anđela, kao što smo čuli u knjizi Psalama. Gospodin nas voli! Moramo mu zahvaljivati za to. Dar znanja nas stavlja u duboki sklad sa Stvoriteljem i mi postajemo dionici jasnoće njegova pogleda i njegova suda. U toj perspektivi uspijevamo dokučiti u muškarcu i ženi vrhunac stvaranja, kao ispunjenje njegova nauma ljubavi koji je utisnut u svakog od nas i koji nam daje uzajamno se prepoznavati braćom i sestrama.

3. Sve to ulijeva vedrinu i mir i čini od kršćanina radosnog Božjeg svjedoka, poput svetog Franje Asiškog i tolikih svetaca koji su znali veličati i opjevati njegovu ljubav kontemplacijom stvorenog svijeta. Istodobno, međutim, dar znanja nam pomaže da ne padnemo u neke pretjerane ili pogrešne stavove. Prvi je od njih opasnost da se smatramo gospodarima stvorenog svijeta. Stvoreni svijet nije neka svojina, kojom možemo samovoljno gospodariti po vlastitoj želji; niti je, još manje, vlasništvo samo nekolicine: stvoreni svijet je dar, to je divni dar kojeg nam je Bog dao, zato da se za njega brinemo i koristimo na dobrobit sviju, uvijek s velikim poštivanjem i zahvalnošću. Drugi pogrešni stav predstavlja napast da se zaustavimo na stvorenjima, kao da ona mogu pružiti odgovor na sva naša očekivanja. Darom znanja, Duh Sveti nam pomaže da ne upadnemo u tu grešku.
Ali želim se vratiti na prvi pogrešan put: samovoljno gospodariti stvorenim svijetom namjesto da ga čuvamo. Moramo čuvati stvoreni svijet jer je dar kojeg nam je Gospodin dao, to je Božji dar nama; mi smo čuvari stvorenja. Kada izrabljujemo stvoreni svijet, uništavamo znak Božje ljubavi. Uništavati stvoreni svijet znači reći Bogu: “ne sviđa mi se”. I to nije dobro: eto to je grijeh.
Čuvanje stvorenja je upravo čuvanje Božjeg dara i to znači reći Bogu: “hvala, ja sam čuvar stvorenja ali zato da ga unaprijedim, a nikada zato da uništim tvoj dar”. To mora biti naš stav prema stvorenju: čuvati ga jer ako uništimo stvoreni svijet, stvoreni svijet će uništiti nas! Ne zaboravite to. Jednom sam bio na selu i čuo izreku jedne jednostavne osobe, koja je jako voljela cvijeće i njegovala ga. Ta osoba mi je rekla: “Moramo čuvati te lijepe stvari koje nam je Bog dao; stvorenje je za nas zato da se dobro koristimo njime; ne zato da ga izrabljujemo, već da ga čuvamo, jer Bog oprašta uvijek, mi ljudi ponekad ali stvoreni svijet ne oprašta nikada i ako ga ne čuvaš on će te uništiti”.
To nas mora potaknuti na razmišljanje i da tražimo od Duha Svetoga dar mudrosti da shvatimo dobro da je stvorenje najljepši Božji dar. On je učinio mnoge dobre stvari za nešto najbolje od svega a to je čovjek.

Papini apeli
Ponovno sam u mislima sa stanovništvom Bosne i Hercegovine i Srbije, teškog pogođenog poplavama, s izgubljenim ljudskim životima, brojnim izbjeglima i velikim štetama. Stanje se nažalost pogoršalo, zato vas pozivam da se pridružite mojoj molitvi za žrtve i za sve osobe kušane tom nepogodom. Neka ne izostane solidarnosti s tom našom braćom kao ni konkretne potpore međunarodne zajednice. Sve vas pozivam da se molite Gospi za stanovništvo Bosne i Hercegovine i Srbije.
Dana 24. svibnja slavi se liturgijski spomen Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana, koju se vrlo pobožno časti u svetištu Sheshan u Šangaju. Pozivam sve vjernike da mole da, pod zaštitom Marije Pomoćnice, katolici u Kini nastave vjerovati, nadati se i ljubiti i da, u svakoj prigodi, budu kvasac skladnog suživota među svojim sugrađanima.
Istoga dana u Aversi će blaženima biti proglašeni Mario Vergara, svećenik PIME-a (Papinskog instituta za inozemne misije), i Izidor Ngei Ko Lat, vjernik laik i vjeroučitelj, koji su ubijeni 1950. u Burmi, iz mržnje prema kršćanskoj vjeri. Njihova herojska vjernost Kristu može biti ohrabrenje i poticaj te primjer misionarima i napose vjeroučiteljima koji u misijskim zemljama vrše dragocjen i nezamjenjiv apostolski rad, na čemu im je čitava Crkva zahvalna.