Zagreb, 11. 2. 2002. (IKA) – U povodu Svjetskoga dana bolesnika misionar u Zambiji fra Ambroz Knežić govori za novi broj Veritasa, glasnika Sv. Antuna Padovanskog o svom misionarskom radu s bolesnicima zaraženim AIDS-om.
U Africi je, kako kaže, Aids uzeo maha i svaki sloj društva je pogođen – od najškolovanijih do najsiromašnijih. Srednje klase uglavnom niti nema. Prosječna starost bolesnika pogođenih tom opakom bolešću je oko 30 godina, tako da gotovo nema niti srednje generacije ljudi, pa je i cijelo društvo ugroženo. Neki se zaraze već u dobi od 15 do 20 godina, a s virusom prožive u prosjeku 6 godina. Nakon školovanja u Americi, fra Ambroz je započeo raditi raditi s bolesnicima od side u Luanshy. Godišnje u gradiću ima oko 410 registriranih bolesnika, za koje se brine zajedno s časnim sestrama. Pastoralno pomažu i organiziraju tečajeve za volontere koje poučavaju kako izgraditi dobar odnos s bolesnicima i kako im mogu pomoći i u duhovnom pogledu, jer uglavnom su oni s njima najviše u kontaktu. Fra Ambroz vodi otvorene terapijske grupe u kojima primjenjuje program od dvanaest koraka. Radi se o programu koji se prakticira s grupama od 10 do 15 osoba, a koristi se pri pomaganju svim ovisnicima, bez obzira na vrstu, s time da je program prilagođen lokalnim uvjetima i bolestima u Africi. Prema riječima fra Ambroza, to su osobe koje doista žele poboljšati svoje duhovno i duševno stanje – kroz susrete, razgovore, molitvu za životnu vedrinu. Pomaže im se i materijalno. “Kroz tu terapiju stvori se prijateljstvo između tih ljudi koje muče isti problemi. Velika je stvar i to da se među njima stvori takav odnos da se u najtežim trenucima međusobno pomažu. Nevjerojatno je koliko dobra oni učine jedni za druge. Kao grupa mogu lakše prihvatiti i problem suočenja sa smrću bliskih članova obitelji ili prijatelja iz terapijske grupe, jer svaki se od njih pita: Kada je moj red? Započeli smo s radom u siječnju 2001. s grupom od 203 bolesnika, a sada ih je živih manje od 80. Smrtnost je jako velika. Naš program rada je prihvaćen i koristan im je, ali protiv bolesti ne može se puno učiniti”, kaže misionar.
Velik je problem, kako kaže, nedovoljan broj osnovnih lijekova, a većina bolesnika umire od gladi i izgladnjelosti. Nemaju niti uvjete za održavanje osnovne higijene, a u takvim okolnostima lako obole i umro od neke bolesti jer im je organizam iscrpljen sidom. Žigosanje takvih bolesnika je često, ali, prema riječima fra Ambroza, već su uvidjeli da se sida ne može dobiti rukovanjem i normalnim ljudskim kontaktom, jedenjem iz iste zdjele ili korištenjem iste čaše. Aids se uglavnom širi spolnim odnosima i transfuzijom krvi ili kontaktom s krvlju. Jako je malo onih koji se zaraze profesionalnim radom ili kontaktom sa zaraženima, drži misionar. Straha među ljudima nema, ali ima puno srama, pogotovo kod onih koji su poznati u društvu ili su aktivni članovi Crkve. Srame se svoje bolesti i sakrivaju je dokle god mogu, kaže misionar.
Prema njegovom mišljenju, alkoholizam je veliki problem. Muškarci se često opijaju, a s pijanstvom je povezana i prostitucija. “Kada bi se muškarce moglo odvratiti od alkohola i od izvanbračnih spolnih odnosa, puno bi se toga riješilo. Kada bi afrički muškarac promijenio svoj način ponašanja, sigurno bi bilo manje side u Africi. Oni su oni koji u obitelji uglavnom rade i zarađuju, ali svoju zaradu prečesto zlorabe. Oni su glavni prenositelju zaraze. Gotovo 50% udanih žena aids je dobilo od vlastitih muževa”, upozorava fra Ambroz. (j02220hr/kj)