4. OBLJETNICA SMRTI HRVATSKOG MISIONARA FRA VJEKE ĆURIĆA
Osova
Na misnom slavlju koje je predvodio fra Mato Mrkonjić zajedno s desetoricom svećenika, bilo je nazočno više od tisuću vjernika iz osovske i susjednih župa, kao i brojne redovnice
Osova, 4. 2. 2002. (IKA) – Četvrta obljetnica mučeničke smrti hrvatskog misionara fra Vjeke Ćurića obilježena je i ove godine 3. veljače u njegovoj rodnoj župi Osovi kod Žepča. Na misnom slavlju koje je predvodio fra Vjekin profesor iz sjemeništa u Viskom fra Mato Mrkonjić zajedno s desetoricom svećenika, bilo je nazočno više od tisuću vjernika iz osovske i susjednih župa, kao i brojne redovnice. Propovjednik je povezao nedjeljno evanđelje “osam blaženstava” sa životom toga mladog hrvatskog misionara, koji se, “uz propovijedanje evanđelja, brižno i očinski brinuo za siromašne i žrtve rata, žalosne, gladne kruha i žedne zdrave vode i pravde, za progonjene, bolesne i utamničene”. Uz brojna svjedočanstva o veličini i hrabrosti toga misionara u tijeku ruandskog rata i genocida, spomenuti su i primjeri kada je fra Vjeko razbijao blokade te opkoljenim i ugroženim ljudima donosio hranu, vodu i lijekove, odnosno izvodio ih na slobodu. Nakon rata u Ruandi bio je veliki graditelj mira, te je govorio: “Pomirenje počinje kada se ljudi počnu ponovno naseljavati, kada se prestanu svađati oko koliba i počnu ih zajedno graditi”.
Fra Vjeko Ćurić rođen je 1957. godine u Lupoglavu u župi Osova. Za svećenika je zaređen 1982. godine u Sarajevu kao član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. I prije svećeničkog ređenja odlučio je poći u misije i uključiti se u franjevački misionarski rad “Projekt Afrika”, gdje je zajedno s današnjim generalom Franjevačkog reda Giacomom Binijem i brojnim franjevcima iz različitih naroda započeo veliki program širenja kršćanske poruke siromašnim narodima koji žive južno od ekvatora. Za taj se program fra Vjeko spremao godinu dana u Parizu, gdje je, uz francuski jezik, učio kulturu naroda Ruande u koju odlazi 1983. godine kao misionar i ostaje sve do svoje tragične smrti 1998. godine. Naime, 31. siječnja 1998. godine nepoznate su ga ubojice pogodile s osam metaka i ubile, jer je u ruandskom ratu stao na stranu onih koji su bili progonjeni i ugroženi. Pokopan je 3. veljače prema svojoj želji pokraj glavnog oltara u župnoj crkvi u Kiwumu, koji je izgradio sa svojim župljanima. (j02084hr/mjb)