Varaždin, 21. 1. 2002. (IKA) – Potkraj prošle godine u meksičkom gradu Ensenadi objavljena je knjiga “Ferdinand Konšćak – tekstovi i svjedočanstva” koja je zajedničko djelo meksičkog geologa, geografa i povjesničara Carlosa Lazcane Sahagúna i varaždinskog novinara i književnika mr. Denisa Peričića. Knjiga na 400 stranica velikog formata dosad je najopsežnije djelo o hrvatskom misionaru isusovcu o. Ferdinandu Konšćaku.
Mr. Peričić u knjizi obrađuje Konšćakovo djetinjstvo i školovanje u Varaždinu te studiranje i profesorsku karijeru u većim europskim gradovima. Budući da je to izdanje namijenjeno meksičkim čitateljima, knjiga započinje pregledom hrvatske povijesti s osobitim naglaskom na početak 18. stoljeća te opisom Varaždina i uloge koju je on tada imao. Mr. Peričić analizira sve dostupne informacije od programa Gimnazije do literature koju su koristili učenici kako bi ušao u bit Konšćakove odluke da napusti Europu i ode u nepoznati svijet. Osobito ističe brojne misionare koji su prethodili Konšćaku i koji su mu mogli biti uzori. Novost koju ovaj pregled donosi je teza da je gimnazijski profesor Luka Bakranin najvjerojatnije bio Konšćakov “duhovni otac”.
Uz opis daljnjeg Konšćakovog boravka u Europi, mr. Peričić objašnjava meksičkom čitatelju dvojbe oko Konšćakovog prezimena. Budući da njegovo prezime ne postoji u tom obliku više nigdje u Hrvatskoj, neki autori Konšćaka proglašavaju Španjolcem, Mađarom ili Čehom. Kao dokaze koji to pobijaju mr. Peričić analizira prirodnu transformaciju mnogih prezimena, ali i pojedine pismene dokaze iz 18. stoljeća poput zabilješke u Katalogu iz Graza. Mr. Peričić je dotaknuo i čitav niz drugih pitanja poput stropne slike Ivana Rangera u Franjevačkom samostanu u Varaždinu na kojoj je prikazan Indijanac ili Konšćakove knjige koja je navodno napisana u Budimu.
Carlos Lazcano, koordinator povijesno-zemljopisnog odjela Autonomnog sveučilišta Donje Kalifornije u Ensenadi, u svojem djelu knjige detaljno je obradio Konšćakov put preko Atlantskog oceana, boravak u Kubi te dolazak u Kaliforniju, za koju se tada vjerovalo da je otok. Lazcano daje detaljan opis uvjeta u kojima su djelovali misionari prije Konšćakovog dolaska.
Kako bi istražio Konšćakove ekspedicije, Lazcano je osobno prije pisanja knjige prošao pješice cijelim putem kojim je istraživao Konšćak. Lazcano najviše prostora posvećuje prvom velikom putovanju 1746. godine kojim je Konšćak dokazao da je Kalifornija poluotok. Kroz desetak zemljovida Lazcano pokazuje kako je to otkriće tada prikazivano. Tijekom ekspedicije Konšćak piše dnevnik koji je već za njegova života preveden na engleski. U predgovoru stoji da je Konšćak dao točan opis Donje Kalifornije, njezinih tala, planina, luka, jezera, rijeka i mora, zatim životinja, biljaka, minerala i slavnih lovišta bisera te običaja stanovnika, vjere, vlasti i načina života prije nego su obraćeni kršćanskoj vjeri od misionara jezuita. Lazcano je prema dnevniku rekonstruirao sve etape Konšćakovog puta te opisao područja na koje je on nailazio.
Kako bi se predstavilo Konšćaka kao vizitatora i superiora misije San Ignatio, objavljeno je pismo koje je Konšćak uputio superioru provincije Nove Španjolske u kojem opisuje stanje koje vlada u njegovim misijama. Konšćakovu drugu misiju u središte poluotoka 1751. godine Lazcano analizira prema Konšćakovom dnevniku, “Kronici Donje Kalifornije” o. Miguela del Barca i “Povijesti Donje Kalifornije” o. Francisca Javiera Clavijera. Treću ekspediciju kojom je Konšćak istražio slabo nastanjena planinska područja Lazcano rekonstruira prema podacima iz pisma provincijala Francisca Zevallosa i “Kronike Donje Kalifornije” o. Miguela del Barca.
Zadnje poglavlje knjige odnosi se na Konšćakovu duhovnost i mistiku te njegovu smrt 1759. godine. Kao dodatak objavljeno je u cijelosti pismo provincijala Francisca Zevallosa “O Apostolskom životu i vrlinama o. Ferdinanda Konšćaka” iz 1764. godine, što je jedan od glavnih izvora o Konšćaku i njegova prva biografija. Dodan je i kratki kronološki koncipiran sažetak Konšćakovog života.
Recenzije za knjigu “Ferdinand Konšćak – tekstovi i svjedočanstva” napisali su prof. dr. Michael Mathesa i dr. Damir Zorić. Nakladnik je Fundacija “Barca” u suradnji s Povijesnim muzejom Ensenade i Gradom Varaždinom koji je financirao prijevod dijela mr. Peričića na španjolski jezik. (j01348hr/kk/mjb)