Sarajevo, 20. 1. 2002. (IKA/KTA) – Vrhbosanska katolička teologija priredila je 19. siječnja studijski dan o sarajevskom nadbiskupu dr. Ivanu Šariću. Na skupu su uz brojne goste sudjelovali i nadbiskup kardinal Vinko Puljić, mostarski biskup dr. Ratko Perić i pomoćni biskup iz Sarajeva dr. Pero Sudar.
U svom pozdravnom govoru kardinal Puljić je izrazio radost što će taj zaslužni crkveni velikodostojnik, koji je u proteklom razdoblju morao biti u sjeni zbog mnogo razloga, konačno biti otkriven. Tome otkrivanju osobe, djela i uloge nadbiskupa Šarića pridonijelo je deset predavača svojim izlaganjima i raspravama.
Dr. Zlatko Matijević iz Zagreba govorio je o političkim prilikama do svršetka drugoga svjetskog rata u kojima je živio Šarić, dok je dr. Stjepan Obad oslikao nadbiskupa Šarića u političkom vrtlogu njegova vremena. Odnos nadbiskupa Šarića prema pokretu Katoličke akcije proučio je dr. Jure Krišto iz Zagreba, a odnos istog nadbiskupa prema Svetoj Stolici mostarski biskup dr. Ratko Perić.
O djelovanju nadbiskupa Šarića izlagalo je više predavača. Prvi je nastupio dr. Zoran Grijak iz Zagreba s predavanjem o Šarićevu radu do smrti nadbiskupa Stadlera, a dr. Mato Zovkić iz Sarajeva o nastanku i tri izdanja Šarićeva prijevoda Svetog pisma. Šarićev pastoralni rad s posebnim osvrtom na njegove poslanice i dekanske konferencije opisao je dr. Pavo Jurišić iz Sarajeva a dr. Tomo Vukšić, također iz Sarajeva, Šarićevo urednikovanje u Vrhbosni te njegovu 55-godišnju suradnju u toj reviji. I na kraju, dr. Antun Lučić iz Mostara predstavio je Šarića kao autora desetak zbirki pjesama dok je mr. Juro Babić iz Sarajeva opisao petnaest Šarićevih prognaničkih godina.
Dr. Ivan Šarić je rođen 1871. u Travniku gdje je završio osnovno školovanje i 1890. klasičnu gimnaziju u prvoj generaciji maturanata tamošnje gimnazije, koju su vodili Isusovci, a u Travniku i Sarajevu studij filozofije i teologije. Nakon što je zaređen za svećenika, obnašao je službu katehete u Sarajevu. Godine 1896. imenovan je kanonikom vrhbosanskog kaptola i urednikom revije Vrhbosna koju je uređivao kroz dvanaest slijedećih godina. Tu službu ostavio je 1908. kada je imenovan pomoćnim biskupom nadbiskupa Josipa Stadlera. Ostao je Stadlerov pomoćnik sve do njegove smrti 1918. kada je izabran za kapitularnog vikara te je, obnašajući tu službu, upravljao Sarajevskom nadbiskupijom do 1922. kada je imenovan sarajevskim nadbiskupom. Godine 1945., zajedno s bezbrojnim hrvatskim izbjeglicama, našao se u Austriji odakle se, preko Švicarske, kasnije preselio u Španjolsku gdje je u Madridu umro 1960. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su 1997. u Sarajevo i pokopani u kripti crkve Sv. Josipa koju je sam gradio prije drugoga svjetskog rata. (j01343kta/sd)