Zagreb, 4. 1. 2002. (IKA) – Hrvatski tjednik “Fokus” u svome prvom ovogodišnjem broju posvećuje dva opširna napisa razlozima i uzrocima ostavke profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu dr. Tomislava Ivančića na službu rektora Sveučilišta u Zagrebu. U prvom napisu “Povratak ‘marksističke inteligencije’” govori se o razlozima Ivančićeve ostavke. Novinar na početku članka navodi izjavu jednog od najvećih Ivančićevih osporavatelja dekana zagrebačkoga Filozofskog fakulteta dr. Nevena Budaka da je na pragu 21. stoljeća “nedopustivo da je jedan svećenik izabran za rektora sveučilišta”. “Iako je ova argumentacija smiješna, Ivančić je, uz obrazloženje da je bolestan, ali ipak vjerojatnije pritisnut napadima na koje ne može niti želi odgovarati, ovih dana podnio ostavku”, piše u članku. Slično se zaključuje i u komentaru “Glasa Koncila” od 30. prosinca u kojem se kaže da bi samo “čovjek čeličnih živaca i izuzetno zdravoga želuca mogao podnijeti medijski teror kojemu je bio izložen”. Pozivajući se na crkvene krugove u članku se također navodi kako Ivančić nije bio kandidiran kao službeni predstavnik Crkve nego se htio osobno suočiti s tim izazovom te da bi “u Sveučilištu djelovao u svoje ime i po svojoj savjesti, a ne po diktatu Crkve”. Crkva je time odgovorila svim onim znanstvenim krugovima koji zastupaju mišljenje da bi Ivančić kao teolog svećenik mogao ugroziti autonomiju sveučilišta, kaže se u tekstu. “Ivančić je, doduše, kao teolog, svećenik ali i svaki drugi katolički vjernik ‘poslušan’ Papi kao poglavaru, ali samo po pitanju vjere i morala, čime svakako nije ugrožena sveučilišna autonomija, a te vrijednosti uopćen nisu u djelokrugu poslova Sveučilišta”, piše “Fokus”. Navodeći nadalje kako “osporavatelji novoga rektora nemaju ni pravne, ni znanstveno povijesne dokaze” u napisu se ističe i kako osporavanje teologije kao znanosti, “koja je svuda u svijetu prihvaćena kao takva”, očito dolazi “iz krugova kojima nije najvažnija autonomija i dobrobit Sveučilišta”. Na kraju članka se ističe kako i sami osporavatelji Ivančićeva izbora priznaju kako rektorska funkcija nije toliko “moćna” te da rektor, čak i kada bi to htio, ne bi mogao kršiti autonomiju” te se postavlja pitanje “kome trebaju ovakve ‘scene’”.
Drugi je članak posvećen “otvorenom pismu studenata Filozofskog fakulteta u ‘režiji’ profesora Ozrena Žuneca” nadbiskupu Bozaniću. U napisu se ističe kako zaključci u navedenom pismu studenata predstavljaju zapravo stavove njihovog profesora i bivšeg ravnatelja HIS-a Ozrena Žuneca. U članku se navodi kako se “umjesto na činjenicama Žunecova analiza temelji na kondicionalima” i zapravo je sama u sebi proturječna. U središtu napisa tako se navodi Žunecova “vratolomna analiza” o pitanju može li rektor sveučilišta biti svećenik u kojoj se iznosi teza da je “Ivančić kao svećenik podložan crkvenoj disciplini koja ga može dovesti u situaciju da na položaju rektora djeluje protivno ustavnim, zakonskim i statutarnim odredbama”. U tekstu se s dozom ironije navodi kako je “Crkva poznata kao institucija koja huška ljude na kršenje zakona, a napose svoje svećenike”. Slično je i sa Žunecovim stavom kako je i sam dio “Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske” o suradnji na području odgoja i kulture zapravo “protuustavan”. Riječ je o stavku 2. članka 1. u kojem se navodi kako će “odgojno-obrazovni sustav u javnim predškolskim ustanovama i školama, uključujući i visoka učilišta, uzimati u obzir vrijednosti kršćanske etike”. Prema Žunecu ta je odredba sporna sa čak šest točaka Ustava Republike Hrvatske no pritom zaboravlja kako “ta odredba nema obvezujući karakter već je definirana kao preporuka”. “Dakle, nudi se nešto što je procijenjeno kao kvalitetno, a u tom se slučaju to odnosi na kršćansku etiku”, piše u članku. No, zaključuje se u tekstu, “čini se da je Žunecu takvo analitičko vrludanje bilo potrebno da dokaže nedokazivo”. (j01062sa)