Macinec, 19. 12. 2001. (IKA) – Svečanim misnim slavljem koje su u utorak 18. prosinca u župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Macincu predvodili misionari isusovci o. Stjepan Kuzmić i o. Zvonko Vlah te domaći župnik Stjepan Markušić, obilježena je 120. obljetnica posvećenja župne crkve. Dan ranije, 17. prosinca u vjeronaučnoj dvorani u Macincu održana je prigodna svečanost s izlaganjima, nastupom crkvenog zbora i Službom riječi, na kojoj su bili nazočni župljani zajedno s misionarima koji su tijekom tjedan dana vodili misije.
Prigodno izlaganje o povijesti župe i župne crkve održao je čakovečki povjesničar Vladimir Kapun, koji je istaknuo kako je današnja macinečka župna crkva, izgrađena u neogotičkom stilu i posvećena 18. prosinca 1881. godine, nadaleko jedinstvena po izgledu i povijesno-kulturnoj vrijednosti. Najstariji pisani dokument o postojanju Macinca je kamen s uklesanom 1477. godinom, koji se nalazi u današnjoj župnoj crkvi. Pretpostavlja se da se nalazio i u samostanskoj crkvi u gotičkom stilu koju su u to vrijeme na tom mjestu podigli redovnici templari. Po odlasku templara crkva je služila kao područna kapelica susjedne župe Nedelišće. Godine 1789. u Međimurju se osniva velik broj novih župa, no Macinec postaje tada tek samostalnom kapelanijom. Župa je osnovana 1811. godine, ali je službeno potvrđena kao samostalna 1818. godine. Kako je s vremenom postojeća crkva dotrajala, tadašnji župnik Josip Voga zatražio je 1876. od državnih vlasti obnovu ili dopuštenje za gradnju nove. Odlukom vlasti 8. lipnja 1878. godine započelo je rušenje stare crkve, te se uskoro započelo s gradnjom nove koja je dovršena i posvećena 1881. godine za vrijeme župnika Stjepana Schadla. Tadašnji kapelan domaći sin Mihovil Gašparlin u svojim je detaljnim zapisima zabilježio kako su vjernici požrtvovno sudjelovali u gradnji crkve. Narod odvajajući za novu crkvu nije osiromašio, već naprotiv – napredovao je u duhovnom i materijalnom, odnosno gospodarskom pogledu, istaknuo je povjesničar Kapun. Nova crkva bila je velik poticaj za vjernički život, osnivane su razne bratovštine i društva, razvijale su se pobožnosti, a župljani su živjeli skladnim vjerskim životom. Župa je dala značajni broj svećeničkih i redovničkih zvanja, dok su početkom 20. stoljeća u župi djelovale i sestre milosrdnice kao jedine tadašnje učiteljice mještana. Župni zbor iz Macinca nadaleko je bio poznat po svojim kvalitetama te je pokrenuo narodni preporod u svome kraju uoči pripojenja Međimurja matici Hrvatskoj. O životu župe kroz svoje pjesme na kajkavskom kazivao je župnik iz Novog Sela na Dravi vlč. mr. Josip Janković, crkveni zbor izveo je nekoliko pjesama, a misionari su predvodili Službu riječi za sve preminule župljane, župnike i graditelje crkve. Župnik Markušić oglasio je i poslovni račun kod Međimurske banke Čakovec za pomoć obnovi župne crkve u Macincu: RKT župa Pohoda BDM Macinec broj 1100029387.