Zagreb, 19. 12. 2001. (IKA) – Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić svoju božićnu čestitku upućenu vjernicima započinje riječima “Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan” (Iz 9,5), kojima prorok Izaija naviješta i tumači događaj Božića. “Bog, koji je tako velik i svemoćan želio se nastaniti među ljudima postavši dijete. Prva slika koju je Bog ljudima htio dati o sebi samome maleno je dijete u jaslama. I tako je Bog objavio svoju neizrecivu veličinu u liku malenog djeteta. To čudo ljubavi čovjek nikada neće potpuno razumjeti, a uvijek će mu iznova buditi divljenje”, ističe zagrebački nadbiskup.
Svako je dijete, kako kaže, izvanredni dar Božje ljubavi, a majka, koja ga devet mjeseci nosi u svome krilu, kako ono u njoj raste majčinskom intuicijom shvaća da to biće nije ona stvorila, već je ono dar koji dolazi od Boga.
“Po samoj svojoj prisutnosti dijete u obitelji koja ga prihvaća mijenja sve odnose. Iako samo ne može ništa činiti, dijete je u obitelji odmah partner u punoj ulozi. Ono dan za danom čini od žene majku, od muškarca oca. Pojava djeteta budi u roditeljima nove snage. Dolaskom novorođenčeta bračni par doživljava promjenu”, upozorava nadbiskup Bozanić, te dodaje da dijete humanizira svoje roditelje samim tim što je tu i pomaže roditeljima da njihova ljubav postane velikodušnija.
Nadbiskup podsjeća da se danas često ističe da je dijete na prvom mjestu, a u isto vrijeme upravo se današnje društvo zatvara za djecu. I u našoj domovini, drži nadbiskup, sve se rjeđe rađaju djeca, sve manje ima djece u obiteljima, sve su malobrojniji razredi u školama, sve više ima škola koje se zatvaraju. Također ističe da je i naše hrvatsko društvo sve slabije organizirano da bi prihvatilo djecu: kuće i stanovi nisu planirani za brojne obitelji, porezni sustav ne ide u prilog takvim obiteljima, zakoni o radu ne štite ženu koja želi rađati. Jaslice i dječji vrtići, uza sve što pomažu, ipak nisu dostatni i ne mogu, posebice u prvim godinama života, zamijeniti roditelje. Čak se negdje pri uzimanju na posao ženi postavljaju neljudski uvjeti u odnosu na rađanje, mišljena je zagrebački nadbiskup.
“Našem je društvu potrebno vratiti raspoloživost, velikodušnost i radost prema djeci za koju kao da ima sve manje mjesta. Roditi dijete je veliki pothvat u kojem se odmjeravaju mnogi rizici i teškoće. Ali to je i jedinstvena mogućnost koja je dana roditeljima u njihovom životu. Danas kao i jučer najveći dar koji se pojavljuje na svijetu novi je život”, poručuje nadbiskup.
Da bi i na vanjski način podržali i ohrabrili obitelji s brojnijom djecom, za ovaj prvi Božić u novome tisućljeću, nadbiskup Bozanić priopćuje da su se biskupi zagrebačke Crkve odlučili da će odsada nastojati osobno krstiti svako peto dijete u obiteljima Nadbiskupije. Zasigurno jedna od najcrnjih stranica naše povijesti, upozorava se u poruci, je ona koju pišu ljudi da bi dokazali svoje gospodstvo nad životom i smrću, a to “dokazivanje” ide sve do ubijanja djeteta. Pitanje pobačaja, kako kaže, ima mnogo vidova, o čemu je pisano u pastirskom pismu “Da život imaju”, a u ovoj božićnoj poruci posvećenoj radosti djeteta nadbiskup ističe: pobačaj je djelo smrti. “Božić je blagdan djeteta: blagdan Božjeg Sina koji je postao čovjekom i blagdan sve djece svijeta. Stanimo i promatrajmo Dijete u jaslama, otvorimo oči za svu djecu svijeta. Oni nam pokazuju put i usmjeravaju nas prema Gospodinu. Promatrajući djecu postaju naš pogled i naše srce slično djetetu što je uvjet za ulazak u Kraljevstvo nebesko”, ističe u božićnoj poruci nadbiskup Bozanić. (i12465hr/kj)