Istina je prava novost.

BOŽIĆNA ČESTITKA DUBROVAČKOG BISKUPA

Dubrovački biskup Želimir Puljić uputio je svoju božićnu čestitku istaknuvši kako je u riječi “Božić” sabrana je i pohranjena stoljetna ljudska vjera i nada koja bijaše znakom prepoznavanja, pa su je minuli naraštaji s ponosom čuvali i sa zahvalnošću izgovarali.

Dubrovnik, 18. 12. 2001. (IKA) – Dubrovački biskup Želimir Puljić uputio je svoju božićnu čestitku istaknuvši kako je u riječi “Božić” sabrana je i pohranjena stoljetna ljudska vjera i nada koja bijaše znakom prepoznavanja, pa su je minuli naraštaji s ponosom čuvali i sa zahvalnošću izgovarali. Pri tome napominje kako se brojni kršćani danas muče kako najbolje proslaviti taj blagdan te je puno nevažnih običaja što opterećuju božićno slavlje: “Previše je izvanjskog sjaja koji ne može duši donijeti svjetlo što ga ona žarko želi”. Govoreći o značenju Kristova rođenja, biskup Puljić napominje kako se i Isus danas iznova rađa i danas želi susresti čovjeka: “Ako Isus dolazi u susret čovjeku, u susret obiteljima, pitamo se ima li nekih okolnosti koje mu više odgovaraju, nekih mjesta i zanimanja koja ga lakše razumiju i prihvaćaju? Gdje bi se najradije nastanio? Bi li ga privukli veliki borovi po našim trgovima, te ulična i krovna rasvjeta s naših crkava i palača? Koje bi mjesto i okružje izabrao za svoje ponovno utjelovljenje? I u kakvom bi se društvu najradije našao? Povijesno gledano vidimo da se odmakao se od Jeruzalema, središta duhovne i svjetovne moći. U palače nije htio. A u svratištu za njega nije bilo mjesta. Pošao je zato k onima koji su ga dočekali otvorena srca i s pjesmom na usnama: ‘Danas se čuje događaj novi, u zemlji našoj i jeste ovi: Braćo pastiri pohitite, k betlehemskoj štali i vidite: jedno nebesko djetešce u krilu Majke djevice!’”. Pri tome je dubrovački biskup priupitao gdje bi se onda Isus najradije nastanio odgovarajući kako bi mu najdraže bilo doći onamo gdje postoji bujnost života: “Prirodnoga i nadnaravnog, milosnog i životnog. Zacijelo bi mu bilo drago družiti se s djecom koju roditelji s radošću rađaju i kršćanski odgajaju. Milo bi mu bilo biti u društvu bolesnika i staraca koji su otvoreni Božjoj Providnosti, svetim se sakramentima krijepe i hrane, te se raduju svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. Bilo bi Isusu drago biti i u društvu svih onih koji poput Marije ‘događaje pohranjuju u svom srcu i o njima razmišljaju’, te hvale i veličaju Boga zbog silnih djela što ih i danas čini u svom narodu. On bi se sigurno pridružio brojnim suvremenim ‘pravednim i poput Josipa bogobojaznim muževima’ koji zdvajaju kad neke stvari ljudskim umom do kraja ne shvaćaju”. Ističući opetovano kako se Isusovim rođenjem dogodio Božji dar zemlji, svim ljudima, svim razdobljima i svim narodima, biskup Puljić je čestitao Božić i Novu godinu svim vjernicima Dubrovačke biskupije: “Svim vjernicima dubrovačke biskupije želim sretan Božić i mirom blagoslovljenu Novu 2002. godinu”. (i12437hr/aa/mjb)