Canberra, 5. 12. 2001. (IKA) – Na poziv hrvatskih svećenika u Australiji, gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović boravio je od 18. listopada do 5. prosinca u pastoralnom pohodu hrvatskim katolicima na tom kontinentu. Posjetio je sve centre u kojima djeluju hrvatski svećenici: Brisbane, Sydney (s tri centra: St. Johns Park, Summer Hill i Blacktown), Wollongong, Hobart na Tasmaniji, Canberra, Melbourne (s tri centra: Sunshein, Cliforn Hill i Springsvale), Geelong, Adelaide i Perth. Samo u Canberri nije dijelio sakrament potvrde. Osim na krizmi, s našim iseljenicima sastajao se i u hrvatskim društvenim domovima (klubovima), a imao je priliku putem hrvatskih radio programa i hrvatskog tiska uputiti poruku našim iseljenicima u pojedinim gradovima i krajevima. U hrvatskim domovima govorio je o prilikama u Hrvatskoj, posebno na području Gospićko-senjske biskupije. Osim redovitih pastoralnih ciljeva, na tako dalek i naporan put bio je potaknut trima razlozima.
I bez nekih posebnih poticaja, ulogu organiziranja dobrotvornih sastanaka (večera i priredbi) preuzeli su na sebe voditelji katoličkih centara i vjernici koji potječu s područja Gospićko-senjske biskupije. U svakom od spomenutih mjesta postoje osim hrvatskih crkava i hrvatski klubovi u kojima se održavaju razne svečanosti i kulturne manifestacije. U većim mjestima, kao Sydney i Melbourne ima ih više, a nekoliko ih je i u Geelongu, Adelaide i Perthu. Klubovi su često tijesno povezani sa crkvenim centrima, ali se pojavi katkada i nezdrava napetost. S biskupima mjesnih Crkava biskup se sastao u Sydneyu, Melbournu i Wollogongu, s hrvatskim konzulima u Sydneyu i Perthu, a s veleposlanikom u Canberri.
Hrvati su u Australiji rijetki. Nešto se broj doseljenih Hrvata povećao između dva rata. Nagli porast nastaje nakon drugoga svjetskog rata, a najjači val doseljavanja je od 1965. do 1973. Dosta ih je došlo u tijeku prošloga rata u Bosni. Procjenjuje se da je oko 200.000 Hrvata u Australiji. Došli su uglavnom kao nekvalificirana radna snaga i bez poznavanja engleskog jezika. Radom su se brzo afirmirali, a posebno su zaslužni u graditeljstvu. U Canberri rekoše da je preko 70% građevinskih radova u stvaranju australske metropole obavila hrvatska ruka. Australski Hrvati više čeznu za svojom dalekom domovinom, nego drugi iseljeni Hrvati. Posebno se ta ljubav prema Hrvatskoj pokazala u tijeku Domovinskog rata. U toj pomoći prednjačili su Ličani. Osim radom svojih ruku, Hrvati su taj kontinent obogatili svojom vjerom. S njima su išli i njihovi sveci, tako da u svakoj hrvatskoj crkvi postoje slike i kipovi gotovo svih hrvatskih svetaca i blaženika. Prva generacija nije na kulturno-prosvjetnom polju mogla mnogo dati, ali se radi i na tome, premda za to još nema dovoljno sluha. Ta generacija teško može, zbog neznanja jezika, ući u sferu kulture. Druga generacija ima tu mogućnost, ali u naporu da se uđe u englesku sredinu ne cijeni se seoski jezik roditelja, pa se tako slabi veza s hrvatskom kulturnom baštinom. Tek treća generacija ponegdje uspijeva funkcionirati kao most između stare i nove domovine.
Planovi za povratkom sve su slabiji. Osjećaju sve više kao da se s njima i ne računa niti im se otvaraju mogućnosti za povratak. Kada se navrate u Hrvatsku sve više osjećaju da to nije ono što su oni napustili i da bi se bilo dosta teško prilagoditi suvremenim prilikama. Smeta ih također pravna nestabilnost. Ne znaš nikada hoće li doći neki zakon koji bi mogao oslabiti vrijednost njihova uloga. Svećenici ne osjećaju dovoljnu brigu Crkve u Hrvata za njih i za njihov rad. I među australskim Hrvatima djeluje crv podjele. Postoji često antagonizam između pojedinih klubova, a negdje je narušen odnos između crkvenih centara i društvenih domova (klubova). Mladež se može najlakše okupiti u folklornim skupinama, pa treba podržati sve one koji imaju volje da vode takve skupine. Prosjek pohađanja nedjeljne mise je sličan prosjeku u Hrvatskoj. Mnogi Ličani su se zanimali zašto više ne izlazi “Vila Velebita”.
Najnaseljeniji je južni dio kontinenta. Tu je većina Hrvata. U unutrašnjosti i na sjeveru nema nijednoga hrvatskog katoličkog centra, premda i drugdje ima pojedinaca i manjih skupina Hrvata. Biskupa je put vodio od istoka (Brisbane) preko južnog dijela obale pa do zapada (Perth). U Brisbanu katolički centar vodi bosanski franjevac Nikica Zlatunić. Taj centar jedan je od rijetkih koji nema svoju crkvu, misi se u australskoj crkvi Sv. Luke. U Sydneyu su 24. listopada biskupa na uzletištu dočekala sva tri voditelja hrvatskih katoličkih centara, franjevci Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda Marijan Glamočak (St. Johns Park), Vlado Novak (Summer Hill) i Toni Mutnik (Blacktown), a s njima i skupina Cvitovčana. U Sydneyu postoji Hrvatski fond “Kordun”, kojemu je na čelu Ivica Moćan iz Tatarvaroša. Moćan je sa svojim suradnicima i uz podršku voditelja katoličkih centara te još nekim društvima organizirao u hrvatskom domu u Punchbowlu večeru s folklornim programom. Bilo je više od 500 nazočnih. Te večeri za biskupiju je prikupljeno oko 20.000 AUD, a toliko su darovala i tri katolička centra. Biskup je i u Sydneyu i u Wollongongu na sličnom skupu imao prilike izreći iscrpnije predavanje o prilikama kod nas. Posjetio je i hrvatsku zajednicu u Newcastlu. U glavnome australskom gradu, Canberri, katolički centar vodi bosanski franjevac Tvrtko Gujić. Ondje je 11. studenoga bila samo svečana misa, jer je mjesni biskup želio dijeliti sakrament potvrde svim krizmanicima. I ondje postoji “Hrvatsko selo” s domom umirovljenika, a vodi ga Senjkinja Vanda Podravac r. Boras. Biskup Bogović je posjetio hrvatsko veleposlanstvo, gdje ga je primio veleposlanik dr. Mladen Ibler sa suradnicima. S dr. Iblerom je zatim bio na ručku kod apostolskog nuncija.
Prva svečanost u Melbournu bila je posveta crkve Sv. Leopolda Mandića u Sunsheinu. Moći tog sveca biskup je donio iz Hrvatske. S našim iseljenicima došli su u Australiju i njihovi sveci. Crkvu je 17. studenoga posvetio melburnški nadbiskup Denis Hart, a gospićko-senjski biskup bio je suposvetitelj i održao prigodnu propovijed. Bila je to svečanost za sve Hrvate u Australiji, a crkva je najveća i – kažu – najljepša od svih hrvatskih crkava u inozemstvu. Umjetnici (Botteri, Barišić, Billich i Mamuša) su u nju ugradili sve same hrvatske motive Ondje su biskupu bili u svakom pogledu pri ruci Franjo i Dragica Gržan (r. Plivelić) sa svojom djecom i unucima.
Melbourn, kao i Sydney, također ima tri hrvatska katolička centra (Sunshein, Clifton Hill i Springsvale, a njima upravljaju sarajevski svećenici Josip Vranješ, Mato Križanac i Ivica Zlatunić (delegat za cijelu Australiju). U svim tim centrima bila je također krizma, a u Springsvaleu su spomenuti svećenici uz suradnju Društva Ličana (posebno se zauzeo Brinjak Vlado Vičić) priredili večeru s nastupima folklornih grupa. Prihod za Gospićko-senjsku biskupiju bio je 9.000 AUD. Uz to su Ličani biskupu darovali ciborij. Iz Melbourna biskup je 20. studenoga otišao u Hobart na otoku Tasmaniji. U zračnoj luci dočekali su ga voditelj katoličkog centra svećenik Riječke nadbiskupije Berislav Humski i dvadesetak vjernika. Isti dan bila je svečana misa s potvrdom, a sljedeći dan biskup je posjetio Hrvate na sjeveru otoka u Laucenstonu. Nedaleko Melbourna je Geelong. Hrvatski katolički centar ondje vodi vlč. Stjepan Gnječ. On je još prije angažirao svoje vjernike da pomognu Gospićko-senjskoj biskupiji, a tom je prigodom prikupljeno više od 5.000 AUD. Večera je bila u domu “Bl. Alojzije Stepinac”, koji se prije zvao “Mile Bogović”, po Hrvatu iz Cetinskog koji je prvi ondje okupljao naše ljude, a poginuo je 1956. na poslu. Upravitelj Doma uručio je biskupu 1.000 AUD. Biskup je s vlč. Gnječom posjetio i ostala dva hrvatska doma u Geelongu. Posljednje dvije postaje bile su Adelaide i Perth. U Adelaide je krizma bila 1. prosinca. Nakon mise večera je povezana s priredbom, koja je i tamo bila prigoda da se skupe darovi za Gospićko-senjsku biskupiju. Vlč. Luka Pranjić, svećenik Sarajevske biskupije, koristio je svaku prigodu da potakne ljude na pomoć Gospićko-senjskoj biskupiji, pri čemu mu je svesrdno pomogao Grga Perković iz Letinca. Ta hrvatska katolička zajednica darovala je ukupno 12.500 AUD.
U Perthu je misa sa sakramentom potvrde slavljena 2. prosinca, a sastanak s biskupom i referat o stanju u Hrvatskoj i biskupiji održan je idućega dana. S voditeljem katoličkog centra Nikolom Čabrajom biskup Bogović posjetio je hrvatskog konzula Volarevića i obišao grad. Biskup Bogović vratio se u Hrvatsku 5. prosinca.