Rijeka, 4. 12. 2001. (IKA) – Teologija u Rijeci priredila je sinoć u Velikoj dvorani kulturnu tribinu o predstavljanju prijedloga Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica. Voditelj tribine dr. fra Emanuel Hoško pozdravio je sve nazočne te predstavio predavače prof. dr. Marijana Jurčevića, dr. Slavka Zeca i dipl. iur. Daria Đerđu. Istaknuo je kako je upravo jučer spomenuti Zakon bio u prvom čitanju u Saboru. Premda razgovori nisu dugo trajali, bili su sadržajno bogati, opsežni i burni.
U uvodnom izlaganju dr. Marijan Jurčević je pokušao definirati vjerske zajednice, sljedbe i nove pokrete. Na početku je istaknuo kako pojam “vjerske zajednice” nije definiran, no to nije samo kod nas već je tako i u svijetu. Crkve kao vjerske zajednice nisu problematične. One imaju svoju vjeroispovijest i čin kojim se ulazi u zajednicu. Problem međutim predstavljaju zajednice koje nemaju svoju vjeroispovijest. Kada je riječ o sljedbama one su se uvelike promijenile unatrag dvadeset godina. Sljedba je skupina koja se odvojila od neke vjeroispovijest. One imaju slične vjeroispovijesti i unutar sebe različite skupine. Predavač je istaknuo kako nisu upitne one zajednice koje su nastala iz kršćanstva, vjerovanja u Boga i vlastitoga načina življenja. Problem predstavljaju neke skupine koje su nastale unutar određenih zajednica, tako primjerice baptista ima čak 80 različitih denominacija jer je vjeroispovijest uvijek različita. Nove bi vjerske zajednice, prema dr. Jurčeviću, trebale predložiti svoj sadržaj i način života. Neki se pokreti predstavljaju kao religiozni, premda to uopće nisu, dok se neke zajednice iscrpljuju u svojim praksama. Kod svih novih vjerskih zajednica problematično je vjerovanje u neki karizmatski lik koji je okupio zajednicu. Na kraju svoga izlaganja dr. Jurčević je istaknuo kako bi vjerski pokreti trebali imati neko iskustvo, da se vide posljedice i rezultati njihova rada.
Dip. pravnik za civilno područje Dario Đerđa predstavio je strukturu Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica. Istaknuo je kako taj Zakon još nije donesen jer se osjetila potreba za njegovim doradama i promjenama. “Vlada smatra bitnim da sve vjerske zajednice imaju pravnu osobnost. Najvažniji je čin upis u evidenciju vjerskih zajednica. U takvoj zajednici svako se pitanje može potpuno samostalno regulirati. Od 1. siječnja vjersku zajednicu moći će osnovati samo tri osobe. Osim podataka potrebno je predstaviti sadržaj i način očitovanja vjerske zajednice: obred, dušobrižničku pomoć, odgoj i poduku u školi, otvorenost sredstvima priopćivanja. Zajednice bi imale određena socijalna prava bile bi oslobođene plaćanja poreza, PDV-a, carine. Takva zajednica ne smije ugrožavati život i dobra ostalih vjernika jer bi se brisala iz evidencije”, rekao je predavač.
Dr. Slavko Zec, crkveni pravnik, povukao je paralelu između Ugovora iz 1978. i prijedloga sadašnjeg Zakona ističući kako se novi Zakon donosi u sasvim drugačijim okolnostima. Dr. Zec je istaknuo kako nije usvojen novi naslov u Zakonu koji bi u sebi sadržavao termine “sloboda savjesti, sloboda vjeroispovijesti i vjerska zajednica”. Dok je prije sloboda i ispovijedanje vjere bila privatna stvar sada je to prirodno pravo svakog čovjeka. Stari zakon govori izričito o kaznama dok toga novi zakon nema. Najteža sankcija je brisanje iz evidencije. Potrebno je dobro promisliti o izrazu “likvidacija vjerske zajednice”. U pravom smislu se o tome govori kada je riječ o oduzimanju imovine. No postoji li zajednica i dalje u stvarnosti?, zapitao se predavač. Komentirajući državne ugovore sa Svetom Stolicom istaknuo je kako se novim Zakonom ne mogu promijeniti Ugovori, nego je nužno poštovati proceduru koja je bit demokracije. Na kraju je dr. Zec zaključio kako Katolička crkva kao najveća vjerska zajednica u odnosu na sadašnji Ugovor najmanje dobiva, jer će Zakon o vjerskim zajednicama moći ostvariti i druge zajednice koje ranije nisu mogle ni postojati. Svaka će vjerska zajednica po samom zakonu moći sama sklapati ugovore s državom. Sadašnji zakon ima priliku dobiti suvremen i sasvim pristojan sadržaj o slobodi savjesti, slobodi vjeroispovijesti i vjerskim zajednicama. (i12058th/sa)