Zagreb, 26. 11. 2001. (IKA) – Pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK dr. Stjepan Baloban u razgovoru za dnevnik “Novi list” od subote 24. studenoga osvrnuo se na nedavno objavljenu poruku hrvatskih biskupa o aktualnoj socijalnoj situaciji.
Ocjenjujući reakcije građana i političara na poruku, dr. Baloban istaknuo je kako ona nije protiv nekoga, pa ni protiv aktualne vlasti, već za nešto. “Oni, obični građani, prepoznali su želju biskupa da se skrene pozornost hrvatske javnosti na pitanja od općeg dobra za Hrvatsku, te njihovu spremnost da u situaciji u kojoj se političke elite iscrpljuju u borbi za vlast, svojim autoritetom skrenu pozornost na bitna pitanja o kojima bi se trebalo raspravljati na različitim razinama u društvu. Bitno obilježje ove poruke je to da je ona inspirirana i potpuno utemeljena u socijalnom nauku Crkve. To je prva poruka takve vrste koja je u cijelosti argumentirana poticajima socijalnog nauka Crkve. Kako se može vidjeti u medijima, velika većina političara je pozitivno ocijenila poruku kao poticaj za rješenje teške socijalne situacije. Ima i onih koji su starim i probanim metodama na ideološku frontu pokušali ‘iskriviti’ značenje poruke. Mislim da je hrvatska javnost, zahvaljujući i medijima, na dobrom putu da počne reagirati i na rad političara. Poruka biskupa upravo je upućena više društvu i građanima, nego vlastima, iako i vlastima u dijelu njihovih kompetencija”, kaže dr. Baloban. Biskupi u svojoj poruci usmjeravaju pozornost na “nove stvari” i citirajući papu Ivana Pavla II. istaknuli su da “Manjak sigurnosti, praćen korupcijom javne vlasti i širenjem krivih izvora obogaćivanja i lakih profita koji se temelje na nezakonitom ili pak čisto špekulantskim djelatnostima, jedna je od glavnih zapreka razvitka i ekonomskog napretka”. Naši su biskupi, prema riječima dr. Balobana, smatrali potrebnim ponoviti to Papino upozorenje, vjerojatno imajući u vidu istraživanja u Hrvatskoj s obzirom na mito i korupciju. Istraživanja za Hrvatsku pokazuju zabrinjavajuće trendove, i to ne samo na institucionalnoj, dnevnoj političkoj razini, već i šire u mentalitetu ljudi. Prema mišljenju dr. Balobana, zabrinjavajuće je to što mlađi ljudi pokazuju veću sklonost prihvaćanju pragmatičkog ponašanja u društvu. “Naša društvena scena, posredovana javnim medijima, katkada sliči, ako mi dopustite jednu sliku, fašničkom raspoloženju: kada osudimo i spalimo fašnik nestat će problemi i bit će bolje! Kruta hrvatska realnost nas uči da neće biti bolje. Naprotiv, potrebno je uložiti veliki napor da ti problemi i pitanja dobiju pravo javnosti, a onda da se usredotočimo na njihovo sustavno rješavanje. Problemi se neće riješiti jednim potezom i nekom čarobnom formulom, gestom, pronalaženjem ‘glavnog’ krivca ili ‘demokratskim promjenama’ kako to naznačuju biskupi. Stvarne promjene traže sustavan rad i aktivno uključivanje javnosti kako stručne, znanstvene, tako i šire hrvatske javnosti”, mišljenja je dr. Baloban. U razgovoru je opovrgao tezu dijela političke javnosti prema kojoj je Crkva zadnjih deset godina šutjela o socijalnim problemima. Tako je, prema njegovim riječima, iz biskupskih poruka vidljivo da su biskupi još 24. travnja 1993. u svojem pismu zabrinuti teškim socijalnim stanjem u zemlji, izjavili da je “u posljednje vrijeme etičnost na velikom ispitu u gospodarstvu, i to osobito u procesu pretvorbe takozvanog društvenog vlasništva”. Dr. Baloban i drugi teolozi također su pisali o neetičnim i nemoralnim ponašanjima početkom 90-ih godina. Na upit koliko je nasljeđe komunizma, a koliko problematični model privatizacije uzrok današnjoj socijalnoj i duhovnoj “situaciji”, dr. Baloban upozorava kako je nasljeđe komunizma veliko i mnogostruko opterećenje, a način privatizacije i uvjeti u kojima se ona provodila, plod su toga nasljeđa. Komunistički totalitarni sustav, kako kaže, razvio je strah kod ljudi, apatiju, pasivnost – sve odlučuju oni gore. Ljudi i danas očekuju da oni gore, Vlada, predsjednik, biskupi… odluče. U samoj reakciji hrvatske Vlade, ističe dr. Baloban, vidi se da progovara iz tog mentaliteta. Sugerira razgovore HBK i Vlade. Biskupi pak idu dublje, pozivaju na dijalog u društvu i bitnim socijalnim pitanjima, a akteri u tom dijalogu jesu svakako Vlada i BK, ali i hrvatska znanstvena javnost, mladi, žene, bolesnici… svi koji su životno dotaknuti pojedinim promjenama u hrvatskom društvu, ali i refleksijom globalnih promjena na Hrvatsku, drži dr. Baloban. Model privatizacije, prema njegovom mišljenju, plod je naslijeđenog mentaliteta i duhovne devastacije koju je komunizam uzrokovao. Osvrnuvši se dio poruke u kojoj biskupi upozoravaju na “razočaranje i nepovjerenje u državu i njezine institucije”, dr. Baloban upozorio je kako rezultati na raznim populacijama, u raznim periodima, od demokratskih promjena do danas pokazuju da je povjerenje u neke temeljne institucije društva, a i povjerenje građana u građane Hrvatske ispod razine dostatne za adekvatno funkcioniranje demokracije. Tako najsvježiji rezultati istraživanja koje su proveli Hrvatski caritas i Franjevački institut za kulturu mira u svibnju 2000. godine, pokazuju da 75% građana Hrvatske nema povjerenja u hrvatski pravosudni sustav, a 80 – 90% njih ne vjeruje pojedinim medijima.
Govoreći o strategijama razvoja u Hrvatskoj, dr. Baloban je podsjetio kako je od 1990. godine ponuđeno i razmatrano desetine strategija razvoja. No, stječe se dojam, kako kaže, da ih nitko ozbiljno ne shvaća i ne prihvaća. “Znanost se u Hrvatskoj općenito ozbiljno ne shvaća. Znanost je motor suvremenog razvoja, a ne stvar dobrog imidža, poželjne scenografije voluntarističkog ponašanja i odlučivanja. Postoje dakle strategije razvoja Hrvatske, mogle bi se načiniti vjerojatno i bolje. No, mi možemo donijeti i najbolju strategiju razvoja na svijetu, ali koja korist od nje, ako to bude strategija nekolicine pametnih u hrvatskom društvu, a ne strategija prihvaćena od većine u hrvatskom društvu”, mišljenja je dr. Baloban. Komentirajući zdravstvenu reformu, upozorio je kako smjer reformi ide ka smanjenju solidarnosti i zavisnosti potencijalnih pacijenata u mogućnosti liječenja o njihovim financijskim potencijalima. Obično su oni najsiromašniji ujedno i izloženi najnezdravijim uvjetima života i na taj način disponirani za češća i teža oboljenja. Crkva ne može, kako kaže, a da se ne založi za smjer reformi zdravstva koji će voditi računa i o tom segmentu, tako bitnom za goli život mnogih, nažalost najsiromašnijih ili nedovoljno bogatih ljudi. Upitan da prokomentira poruku ministra Davorka Vidovića da se Crkva odrekne novca iz proračuna u korist socijale, dr. Baloban je istaknuo da taj novac koji Crkva dobiva iz proračuna nije poklon, nego se dobiva zbog toga što Crkvi nije vraćena nakon 2. svjetskog rata njezina oduzeta imovina. Taj novac se, prema njegovim riječima, troši za javnu djelatnost Crkve, veliki dio za njezine karitativne svrhe, a dio i za očuvanje kulturne baštine. “Treba naglasiti i trajno ponavljati: svatko treba vršiti svoju funkciju i za nju odgovarati, tj. Vlada svoju, a Crkva svoju”, zaključio je. (i11560hr/kj)