Zagreb, 25. 11. 2001. (IKA) – Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije uputio je priopćenje za javnost u povodu sve učestalijih medijskih izvješćivanja o vjerskom odgoju u vrtićima i vjeronauku u školi. U priopćenju se navodi kako su napisi o tome učestalije započeli pojavljivati u medijima na zasjedanja HBK u Požegi na kojemu je odobren novi Program katoličkoga vjerskog odgoja djece predškolske dobi te nakon što je obznanjeno da je održana sjednica saborskoga Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, 13. studenoga, na kojoj se raspravljalo o nacrtu novoga Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je uskoro trebao ići na raspravu Hrvatskoga sabora. Na sjednici toga saborskog Odbora, uz ostale predstavnike vjerskih zajednica, bili su pozvani i predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije, kao i kancelar Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu te se u priopćenju ističe kako je “zanimljivo da su neki mediji, izvješćujući o raspravi, posebno o vjeronauku i vjerskom odgoju, prešutjeli intervente ili čak zanemarili prisutnost predstavnika Katoličke crkve”. Na napise u medijima o vjeronauku i vjerskom odgoju NKU nije se oglašavao budući da je smatrao da nije ovlašten iznositi razmišljanja ili zaključke sa sjednice saborskoga Odbora, tim više što je najavljena nova tematska sjednica. “Zanimljivo je primijetiti da isti mediji, izvješćujući sa sjednice, nisu tražili mišljenje Nacionalnoga katehetskog ureda HBK u svezi s vjeronaukom i vjerskim odgojem u vrtićima, iako smatramo da smo i mi pozvani dati svoj obol javnoj raspravi o tako važnim temama. Drugi, koji se uglavnom protive vjeronauku u školi, a pogotovo vjerskom odgoju u vrtićima, bili su citirani ili intervjuirani. To je također jasan pokazatelj jačanja starih ili stvaranja novih #!koalicija#! raznih čimbenika koji na svaki način nastoje vjeronauk, ako već ne izbaciti iz škole, onda barem obezvrijediti u očima djece, roditelja i najšire javnosti”, primjećuje se u priopćenju te dodaje: “Već su nam dobro poznate njihove teze o tome kako vjeronauk #!dijeli djecu#!, a to znači pospješuje netoleranciju, kao i ona najnovija da bi, u rasterećivanju učenika, trebalo svakako najprije ukloniti vjeronauk ili ga smanjiti na najmanju moguću mjeru, i to u obliku tzv. religijske kulture, tim više što vjeronauk, po njima, ne bi spadao u javnu, a osobito ne u tzv. laičku ili neutralnu školu. S druge strane, misle isti krugovi, Hrvatska se s vjeronaukom u školi, a sada i vjerskim odgojem u vrtićima, #!vraća natrag#!, odnosno ne ide ukorak sa suvremenom Europom. Dakako da im u tome pomažu i, valja to konačno otvoreno reći u ime svećenika, vjeroučitelja, roditelja i ostalih laika vjernika, neki pojedinci iz Crkve koje mediji, znajući da su, uz ostalo, i protiv vjeronauka, dobro koriste u svoje tendenciozne svrhe. Pritom valja reći da takvi pojedinci ne sudjeluju na stručnim katehetskim skupovima gdje bi se mogli bolje informirati o glavnoj svrsi i zadaćama vjerskoga odgoja u vrtićima i vjeronauka u školi”. Nadalje, u priopćenju se napominje kako se pojedini mediji i pojedinci nisu obratili NKU kako se zatražili barem temeljne informacije o programima vjerskoga odgoja u vrtićima i vjeronauka u školama te bi tako uvidjeli “koliko bogatstvo u sebi ti programi kriju, kako odgajaju za život u punini, za toleranciju i suživot u različitostima, za ekumenske odnose”. Pritom se dodaje kako katehetski časopisi u Hrvatskoj izvještavaju kako Europa ima vjeronauk, u ovoj ili onoj varijanti, i da Crkva u Hrvatskoj nije u tom pogledu iznimka te da s konfesionalnim modelom vjeronauka u školi ne vraća “kotač povijesti unatrag”: “Štoviše, može se reći da je i pitanje vjeronauka dio #!europskih integracija#!, jer u Europu ne bismo mogli ući ako se ne bi poštivala i prava roditelja na odgoj i obrazovanje kakva oni izaberu”. Priopćenje posebno ističe da je od temeljne nužnosti, kada je riječ o vjerskom odgoju i obrazovanju, pozivati se na neotuđivo pravo roditelja i djece na odgoj kakav oni žele i na što su se obvezali, kada je riječ o katoličkim roditeljima, prigodom svoga vjenčanja ili krštenja djeteta, a i Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske, kao i između Hrvatske biskupske konferencije i Vlade Republike Hrvatske temelje se, uz ostalo, upravo na tom neotuđivom pravu roditelja i djece. U priopćenju se također izražava čuđenje i žaljenje što mnogi koji govore ili pišu o vjeronauku nisu upoznali, a kamoli doživjeli ono što on može dati, kako izgledaju vjeronaučni programi i koju radost doživljavaju oni koji to ozbiljno prihvate. Posebna površnost uočava se, kako se navodi u priopćenju, u pisanju ili govoru o vjerskom odgoju u vrtićima: “Začuđuje što se zanemaruju neke činjenice, tj. da u vrtiću postoji nekoliko vrsta programa, kao što su cjelodnevni programi, kraći programi i programi predškole. Unutar redovitoga cjelovitog programa postoji i mogućnost za nekoliko vrsta programa koji imaju svoje posebnosti, kao npr. dramsko-scenski, likovni, glazbeni, zdravstveni programi, eko-programi, kao i programi za rano usvajanje stranih jezika i dr. Tako se i vjerski program nudi i uključuje kao jedan od posebnih programa. Iz svega je jasno da se uvođenjem vjerskoga odgoja u vrtiće ne radi o podjeli djece na osnovi vjeroispovijesti, već je riječ o slobodnom odabiru programa njihovih roditelja. Iako je program katoličkoga vjerskog odgoja jedan od posebnih programa, a koji se inače dijelom dodatno financiraju, on ne bi trebao zahtijevati od roditelja dodatno financiranje jer, uostalom, ne zahtijeva ni neku veću opremljenost prostora poput drugih posebnih programa, tim više što se naglasak stavlja na odgoj duhovne dimenzije djeteta”. Stoga Nacionalni katehetski ured izražava uvjerenje kako sve te negativnosti prema vjeronauku u vrtićima i školama u medijima neće omesti roditelje vjernike ni one koji objektivnije gledaju na cjelovit odgoj i obrazovanje, a osobito ne vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri. Nacionalni katehetski ured HBK, zajedno s biskupijskim Katehetskim uredima, u uskoj suradnji s Ministarstvom prosvjete i športa, po načelu dvostruke odgovornosti, želi i dalje sve snage usmjeravati prema što kvalitetnijim programima za vjeroučenike i vjeroučitelje te odgojiteljice u predškolskim, pogotovo prema njihovu trajnom stručnom usavršavanju, a sada i doškolovanju kvalitetnih odgojiteljica u vjeri u predškolskim ustanovama, poručuje se u priopćenju. (i11532hr/mjb)