Vatikan, 9. 11. 2001. (IKA) – Vjernost Petrovu nasljedniku i zauzetost u promicanju kršćanskog humanizma u dobu globalizacije, to su, među ostalim, pitanja koje je dotaknuo papa Ivan Pavao II. u svome jučerašnjem obraćanju predstavnicima Papinske teološke akademije i Papinske akademije Sv. Tome Akvinskog na otvorenoj sjednici održanoj u sinodskoj dvorani u Vatikanu. Tema sjednice, o kojoj danas opširno izvješćuje dnevnik “L’Osservatore Romano”, bila je “Kulturalne dimenzije globalizacije: izazov za kršćanski humanizam”. Pozdravljajući Svetog Oca, predsjednik Papinskog vijeća za kulturu kardinal Paul Poupard je istaknuo Papino zauzimanje oko proučavanja ljudske osobe, kojoj je posvetio pomna i duboka istraživanja. To se odražava ne samo u njegovom naučavanju, već i u zanimanju društva za taj Papin nauk. Prema uvjerenju kardinala Pouparda čovjek je danas izložen strašnim prijetnjama. Čovječanstvo se pita kako će čovjek izgledati u budućnosti i kakva ga budućnost čeka. Služeći se na pogrešan način slobodom, čovjek se ograđuje od nadnaravnog i zaboravlja da je u njegovo srce utisnuta slika i prilika Božja. Zbog toga je potrebno shvatiti kako model humanizma, utjelovljen u Kristu, jedini otkriva čovjeka čovjeku.
Papa je u svome govoru istaknuo kako je već u niz navrata podsjetio da “kulturalni i etički vidici globalizacije predstavljaju za kršćansku zajednicu razlog posebnog zanimanja i veće pozornosti, s obzirom na čisto gospodarske i financijske učinke te pojave”. Crkva, rekao je Papa, “stručna u humanosti, osjeća se pozvanom uključiti u raspoznavanje i vrednovanje kulturalnog novuma koji je proizvela globalizacija. To je novum koji se tiče cijele ljudske zajednice, koju Bog, Stvoritelj i Otac, poziva činiti jednu obitelj u kojoj će svima biti priznata ista prava i obveze, u snazi općeg i temeljnog dostojanstva ljudske osobe”, rekao je Papa u svome govoru. Papa je primijetio kako se stiče utisak da složeni dinamizmi, koji proizlaze iz globalizacije gospodarstva i obavijesnih sredstava, postupno pokušavaju omalovažiti čovjeka, svodeći ga na tržišnu vrijednost, na robu za razmjenu i na posve beznačajan čimbenik u procesima odlučivanja. Zbog dinamizama globalizacije, nastavio je Papa, “i kulture, ako se ne poštuju u njihovoj originalnosti i bogatstvu, mogu biti izložene opasnosti poistovjećivanja”. “Iz toga proistječe kulturalni proizvod označen površnim sinkretizmom, u kojem se nameću nove ljestvice vrijednosti, koje proizlaze iz često proizvoljnih, materijalističkih i konzumističkih kriterija bez otvorenosti transcedentnom”, rekao je Papa. Dodao je kako taj veliki izazov na početku novog tisućljeća uništava dosadašnji svjetonazor o čovjeku i njegovoj sudbini te ugrožava čovječanstvo. To nameće pomno i duboko intelektualno i teološko raspoznavanje antropološko-kulturalnih paradigmi, koje su nastale tim epohalnim promjenama. Čovjek se osjeća pritisnut mehanizmima bezličnih svjetskih dimenzija te tako sve više gubi svoj identitet i osobnost. Papinske Akademije moraju, prema riječima Svetog Oca, predlagati načine za kritičku spoznaju i istinski dijalog, koji će uvijek čovjeka i njegovo dostojanstvo stavljati u središte svakog pothvata i na taj način promicati cjeloviti i društveni razvoj.
U tom novom kulturnom sustavu, kako je istaknuto više puta na sjednici, i prema liku čovjeka zauzimaju se stajališta suprotna tradicionalnim vrednotama. Zbog toga su kršćanski filozofi i teolozi pozvani suočiti se s tim izazovima te prenijeti u nadolazeća stoljeća Kristovu poruku kako bi svaka osoba stvarno postala slika Božja. U ime Papinske Akademije Svetog Tome Akvinskog govorio je dominikanac o. Abelardo Lobato, koji se osvrnuo na pojavu globalizacije i njezin utjecaj na kršćansku antropologiju. Nauk sv. Tome ne nudi nam danas tehničke i znanstvene odgovore na pojavu globalizacije, već antropološka mjerila za otkrivanje ljudskog lika, koji često ostaje skriven. Kriterij za raspoznavanje ljudskog lika u globalizaciji o. Lobato vidi u bitku čovjeka, a ne u stvarima, koje čovjek ima ili može imati. Čovjek se ne smije, prema njegovim riječima, svesti na proizvođača ili materijalni proizvod kao što je to u proteklom stoljeću tvrdio dijalektički materijalizam i ateistički komunizam. Zbog toga je potrebno uzeti u obzir cijelog čovjeka.
U ime Papinske teološke akademije govorila je s. Marcella Farina iz Družbe Kćeri Marije Pomoćnice. Ona je primijetila kako nijedan sustav nije svrha samom sebi. Globalizacija, kao i svaki drugi sustav, mora služiti ljudskoj osobi, solidarnosti i zajedničkom dobru. Riječ je o važnim stvarima, jer globalizacija svojim tehnologijama stubokom mijenja radne odnose. Društveni propisi i ustrojstva koji štite radnika mogla bi postati nedjelotvorni, ako se prihvate novi oblici rada, života i organizacije zajednice. Tako globalizacija prelazi s gospodarskog i financijskog područja na društvena, ambijentalna, kulturna i duhovna područja vrednota te svojim prodornim obilježjem brzo zahvaća cijeli svijet i šteti najsiromašnijim osobama, skupinama i društvenim slojevima. (i11158L’OR/sa)