Požega, 8. 11. 2001. (IKA) – U sklopu tribine “Vjerska kultura četvrtkom” u Požegi je u četvrtak 8. studenoga poznati katolički publicist, član Vijeća HRT-a i tajnik Pravnog fakulteta u Zagrebu Stjepan Lice održao predavanje pod nazivom “Slika Crkve u hrvatskim medijima”. “Između Crkve i medija po prirodi stvari vlada stalna napetost. Mediji svraćaju površnu pozornost na sve, a poslanje Crkve je pak da potiče pozornost čovjeka da pronikne tajne vječnosti. Mediji su skloni služiti različitim istinama po mjeri svojih vlasnika i drugih, a Crkvi je povjereno naviještati istinu koja se događa samo po ljubavi i u ljubavi”, istaknuo je Lice, pojašnjavajući neke od razlika medija i Crkve. Premda su i mediji i Crkva svatko na svoj način u službi čovjeka, ono što ih razlikuje, kako je dodao Lice, mnogo je uočljivije od onoga po čemu su slični. “Svjetovni mediji Crkvu doživljavaju, odnosno prikazuju kao subjekt političkog svijeta, u manjoj mjeri kao subjekt društvenog života, dok duhovni aspekt njezina djelovanja zaobilaze. Rijetko se u medijima govori o plemenitim pothvatima Crkve u svijetu i u nas, a i kada se govori , to je šturo”, napomenuo je predavač. Dodao je kako medije više zanimaju pojedinosti koje Crkvu mogu prokazati, pa i onda kada je riječ tek o indicijama i sumnjama. Crkva se u odnosu prema medijima ne smije umoriti od ukazivanja da se čovjekovo dostojanstvo kao i dostojanstvo naroda i Crkve poštuje u punoj mjeri. Jedan je od velikih problema, smatra Lice, što oni koji prate život Crkve u nedovoljnoj mjeri poznaju nju samu kao takvu. Crkva treba, ukazao je predavač, isto tako biti usredotočena na vlastite medije. Silno je važno da se u Crkvi oblikuje sustavni medijski prostor u kojem će biti prostora za raznovrsnost života te za različite dobne i interesne skupine. U crkvenim medijima potrebno je da se više čuje glas svjetovnjaka, odnosno da glas tzv. službene Crkve ne bude dominantan, nego da bude više povjerenja u slobodu savjesti i dobru volju svih koji djeluju u medijima u Crkvi. Požeški biskup dr. Antun Škvorčević istaknuo je da medijsko pitanje nije pitanje nečega, nego je pitanje nekoga koji iz nekih pobuda želi posredovati nešto, možda informaciju, neke ideje, vidike i slično. Posebno je pitanje koje su to pobude iz kojih netko djeluje u medijima i koji je cilj koji tim svojim djelovanjem želi postići. Svatko od nas, istaknuo je biskup, treba postati medij, posrednik onog što je uistinu izvorno, ljudsko, Božje i životno te tome služiti i u novinama, radiju, televiziji, u međuljudskim odnosima i u obitelji.