Tordinci, 5. 11. 2001. (IKA) – Đakovački i srijemski biskup Marin Srakić pohodio je 4. studenoga župu Tordince i svečano posvetio obnovljenu crkvu Presvetog Trojstva. Crkva iz 18. stoljeća bila je teško razorena na početku Domovinskog rata, g. 1991. Ruševine crkve stajale su na svome mjestu punih sedam godina. Brigom župnika Marka Bubala te župljana, suradnika i dobročinitelja iz zemlje i inozemstva, obnova je započela 1998. a cjelovito je završena ove 2001. godine. Učvršćen je i obnovljen zvonik, postavljeno je novo krovište, obnovljeni su zidovi, u unutrašnjosti su uvedene sve nove instalacije te postavljen cjelokupni crkveni, liturgijski namještaj i oprema. Posebnu umjetničku vrijednost u crkvi ima nova velika slika Presvetog Trojstva u svetištu, koju je na površini od 6 četvornih metara uljem na platnu radio akademski slikar iz Zagreba Vladimir Meglić. Unutrašnje uređenje crkve rad je zagrebačkog arhitekta Tonija Bešlića. Istodobno su obnovljene i filijalne crkve u Antinu i Korođu, koje su također oštećene u ratu. Preostaje sagraditi uništenu crkvu u razorenoj filijali Ćelije. U izgradnji je i novi župni dom koji je u ratu potpuno razoren, a pred završetkom su i radovi na novoj župnoj vjeronaučnoj dvorani.
Na svečanosti su uz župljane bili i mnogi uzvanici: svećenici iz susjednih župa, dvojica đakona iz Đakova, članovi župnih vijeća, zatim dr. Endre Lang, biskup Kršćanske reformirane crkve (u Tordincima, naime, odavna postoji i zajednica vjernika kalvina). Županiju vukovarsko-srijemsku predstavljao je župan Nikola Šafer sa suradnicima. Na svečanosti su bili i drugi predstavnici mjesnih civilnih vlasti, pripadnici Hrvatske vojske i brojni vlasnici različitih tvrtki koje su izvodile radove na crkvi i(li) sponzorirale njezinu obnovu. Slikar Vladimir Meglić za ovu je priliku izradio i darovao biskupu svoje umjetničko djelo “Isus prima na se križ”. Posebni gosti bila je skupina Hrvata iz Mađarske. Oni su ne samo pomogli obnovu crkve, nego i u tijeku Domovinskog rata primili i smjestili veliki broj prognanika iz Tordinaca, Osijeka i ostalih mjesta. Cijelo vrijeme Domovinskog rata i progonstva u Mađarskoj župnik Marko Bubalo bio je s prognanim župljanima i skrbio za njih.
Na početku euharistijskog slavlja župnik je pozdravio nazočne i živom riječju opisao veliki, dugotrajni i uspješni posao obnove crkve. Biskup Marin Srakić zahvalio je i čestitao svima na velikom djelu. U svojoj homiliji govorio je o crkvi kao povlaštenom mjestu Božjeg boravka, zajedničke molitve i slušanja Božje Riječi te napose o molitvi kao činu vjere: “Doista molitva je najsnažniji izraz vjere i najbolji odgoj vjere; štoviše, molitva je ‘test’ koji mjeri čvrstoću i ispravnost naše vjere. Moliti znači prihvatiti Boga u svome životu, prihvatiti Božji naum o našoj zajednici… Mnogi nakon rata proživljavaju poteškoće i fizičke i psihičke. Neće ih izliječiti u restoranima, kafićima, disko-klubovima. Tu se rane ponovno otvaraju, krvare. Treba naći mir u molitvi. Neka ova crkva doista bude kuća molitve vaše zajednice i vas samih“, rekao je biskup Srakić u propovijedi. Nakon slavlja u crkvi župnik je sve uzvanike počastio prijateljskim objedom u novoj župnoj dvorani. (i11056aj/sa)