Istina je prava novost.

KRŠĆANSKI POZIV I SLUŽENJE

U tijeku trećeg zasjedanja Druge biskupijske sinode koje se održava u Đakovu pod nazivom “Kršćanski poziv i služenje” održana su 26. listopada četiri predavanja

Đakovo, 27. 10. 2001. (IKA) – U tijeku trećeg zasjedanja Druge biskupijske sinode koje se održava u Đakovu pod nazivom “Kršćanski poziv i služenje” održana su 26. listopada četiri predavanja. Teme su bile: zaređeni službenici, redovnici/ce i posvećeni život, pastoral duhovnih zvanja te djelatna ljubav (Caritas). O zaređenim službenicima govorio je duhovnIk u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu mr. Bože Radoš. Iznoseći teološke polazišta istaknuo je nezaobilaznu ulogu službe i poslanja zaređenih službenika: biskupa, prezbitera i đakona, koje je Krist ustanovio ´za upravljanje i stalno povećavanje Božjega naroda u svojoj Crkvi´. Govoreći o zaređenim službenicima mr. Radoš je istaknuo da je zadaća Sinode da konkretno naznači putove i načine kako da zaređeni službenici budu istinski svjedoci i vidljivi znak Krista u našem vremenu i našoj Crkvi đakovačkoj i srijemskoj.
U drugom dijelu predavanja iznio je, na temelju izvještaja sa sinodskih susreta u župama, izvještaje i prosudbe postojećeg stanja, sažete podatke kako vjernici vide svećenike te kako svećenici vide sami sebe. Drugo predavanje “Ustanove posvećenog života” iznijela je s. Rastislava Ralbovsky, članica Družbe sastara Sv. Križa. “Osobe posvećenog života svojim zavjetima, uz teocentrični i kristološki smisao ljudskog postojanja, svjedoče i dubok antropološki smisao. Zavjeti ne niječu duboke ljudske vrijednosti kao što su spolnost, materijalna dobra, sloboda. Naprotiv. Budući da je čovjek ranjen istočnim grijehom, zavjeti predstavljaju, moglo bi se reći, ´duhovnu terapiju´ za čovječanstvo, budući da odbacuju idolopoklonstvo stvorenoga i na neki način čine živog Boga vidljivim”, istaknula je s. Ralbovsky. Posvećeni život je u službi Boga i čovjeka, sjedinjujući kontemplaciju i akciju, molitvu i apostolsko zauzimanje za dobro čovjeka prema karizmi utemeljitelja, dodala je predavačica. Posebno je istaknula važnu ulogu redovnica s oobzirom na dostojanstvo žene danas dodavši da je opravdano da posvećena žena u ime ostalih žena u Crkvi teži za tim da se više prizna njezin identitet, njezina sposobnost, njezino poslanje i odgovornost u crkvenom životu. O djelovanju ženskih zajednice posvećenog života rekla je, između ostalog, kako je „na području Đakovačke i Srijemske biskupije djeluje 20 oblika ženskih ustanova posvećenog života i to 17 vrsta redovničkih zajednica – od kojih jedna kontemplativna – i 3 svjetovna instituta. S. Rastislava Ralbovsky upozorila je i na poteškoće s kojima se susreću te ustanove, a posebno je istaknula nedostatno vrednovanje redovništva, sve manji broj aktivnih članova kao i novih zvanja, te nevrednovanje njihovog rada koje je često, kako je rekla, simbolično plaćen. Sestre navode želju za češćim susretima, većom suradnjom i dijalogom, čiji su preduvjeti međusobno uvažavanje, poštivanje, povjerenje i poniznost.» Završavajući svoje izlaganje sestra je dala i niz prijedloga za veću nazočnost i bolju kvalitetu redovničkog života u toj biskupiji koje trabaju sadržavati prijedlozi zaključaka sinodskog zasjedanja. Temu trećeg predavnja “Pastoral duhovnih zvanja” izložio je mons. mr. Josip Bernatović. “Našoj Crkvi đakovačkoj trebamo muškarce i žene koji će svojim svjedočanstvom „podsjećati krštenike na temeljne vrijednosti evanđelja” i njegovati „u narodu Božjem svijest o potrebi da sa svetošću odgovori na Božju ljubav koju je Duh Sveti izlio u njihova srca te svojim vladanjem odražavaju sakramentalno posvećenje koje je Bog ostvario u krštenju, potvrdi ili svetom Redu”, upozorio je mons. Bernatović. Posebno je istaknuo poveznicu između duhovnih zvanja i Crkve dodavši kako pastoral zvanja ima svoje ishodište i uporište u otajstvu Crkve i njoj se stavlja u službu. Ravnatelj Caritasa Biskupije Đakovačke vlč. Ivica Rebić održao je predavanje “Caritas – djelatna ljubav. “Caritativno djelovanje Crkve pripada molitveno-liturgijskoj dimenziji Kristove zajednice, u njoj izvire i iz nje crpi snagu te se po tome razlikuje od svih drugih zajednica koje iz solidarnosti ili humanosti pomažu drugima”, istaknuo je vlč. Rebić. “Obveza je biskupa, prvih pastira, što plodonosnije ostvarivali zauzetu brigu za dobro svih Kristovih vjernika kao i svih ljudi u potrebi na području svoje biskupije. I župnik kome je povjerena pastirska briga pod vlašću dijecezanskog biskupa, dužan je brinuti se za dobro svojih vjernika, napose siromašnih. A značajnu ulogu u brizi za siromašne, prema stupnju svetoga reda zauzimaju i đakoni, koji se po izboru i poslanju primivši dar Duha Svetoga posvećuju uzvišenoj službi služenja najpotrebnijima”, mišljenja je predavač. Mons. Rebić posebno je istaknuo kako u karitativnom poslanju Crkve svoju ulogu imaju i vjernici laici. Predavač je govorioi o djelovanju tamošnjeg Caritasa za vrijeme Domovinskoga rata kao i o poslijeratnom i današnjem djelovanju. O poteškoćama u radu Caritasa istaknut je neriješeni pravni položaj Caritasa u državnom zakonodavstvu; nedostatak financijskih sredstava potrebnih za ostvarivanje njegovih ciljeva i programa kao i, u novije vrijeme, nedostatak humanitarne pomoći. Budući da je karitativna djelatnost stalna crkvena ustanova izlagač je iznio i prijedloge zaključaka za sinodsko zasjedanje dodavši da na biskupijskoj razini Caritas biskupije Đakovo i Caritas za Srijem moraju biti stvarni i odgovorni nositelji i koordinatori sveukupne caritativne djelatnosti. Potrebno je u okviru Biskupijskog pastoralnog centra uspostaviti i Odbor za Caritas koji bi imao zadaću pratiti i poticati razvoj prikladnog ustroja ustanove Caritasa te ostalih caritativnih udruga i djelatnosti. Ukazano je i na potrebu da se osiguraju stalna novčana sredstva od strane Ustanove za uzdržavanje klera i ostalih crkvenih službenika u svrhu poboljšanja uvjeta rada kako biskupijskog tako i dekanatskih i župnih Caritasa. (i10527aj/sv)