Đakovo, 26. 10. 2001. (IKA) – Svojim trećim zasjedanjem – od predviđena četiri – u velikoj dvorani Središnje biskupijske knjižnice u Đakovu jučer u četvrtak 25. listopada pod predsjedanjem dijecezanskog biskupa Marina Srakića nastavila je radom Druga biskupijska sinoda đakovačka i srijemska. Okvirna tema trećeg zajsedanja je “Kršćanski poziv i služenje”. U radu sudjeluje oko 180 članova Sinode: svećenika, vjernika laika i laikinja te redovnika i redovnica. Zasjedanja će trajati do subote 27. listopada navečer.
Zasjedanje je započelo zajedničkom liturgijskom molitvom. Pri tom je biskup Srakić pozdravio nazočne goste, uzvanike, voditelj sinode i sve sinodske članove te u sklopu liturgijske Večernje izrekao kraću homiliju.
U uvodnoj riječi biskup Srakić je rekao: “Nakon što smo u prvom zasjedanju posvetili pažnju evangelizaciji, a u drugom liturgijskom životu naše Crkve, treće zasjedanje posvećujemo nositeljima evangelizacije sudionicima liturgijskog slavlja. Naslovili smo ga ‘Kršćanski poziv i služenje’. Prošla su vremena kad se na izgovor riječi ‘poziv’ isključivo mislilo na svećenički, redovnički, đakonski poziv… I laici doista vrše apostolat svojom djelatnošću u evangelizaciji i posvećivanju ljudi, u prožimanju i usavršavanju vremenitog reda evanđeoskim duhom, tako da njihova djelatnost u tom redu očito svjedoči Krista i služi na spas ljudi. Kako je položaju laika vlastito da žive posred svijeta i svjetovnih poslova, to su oni od Boga pozvani da ražareni kršćanskim duhom, vrše svoj apostolat u svijetu poput kvasca’. Govorimo u novije vrijeme o pozivu vjernika laika ne zato što je biskupima i svećenicima krenulo nizbrdo, nego zato što smo po sakramentu krsta doista svi pozvani i svatko ima svoje poslanje u Crkvi”.
Uslijedila su dva izlaganja. Uvodno izlaganje održao je voditelj trećeg sinodskog odjela mons. mr. Josip Bernatović koji je govorio o temeljnim pojmovima: pozivu i služenju. Istaknuo je kako “Crkva đakovačka i srijemska želi biti prepoznatljiva promicateljica života na našim prostorima” i “treba svjedočanstvo muškaraca i žena koji pokazuju plodnost života čiji je izvor u Bogu”. U drugom dijelu svoga izlaganja mr. Bernatović je govorio o služenju. “Služenje je zadatak cijele crkvene zajednice koja je za njega, na općem planu, odgovorna a ne kao povlastica nekih stručno osposobljenih pojedinaca ili ´onih kojima je to posao´. Zbog središnjeg mjesta koje zauzima zapovijed ljubavi u Evanđelju, crkveno služenje-dijakonija ima određeno prvenstvo među službama Crkve i predstavlja mjerilo njihove izvornosti s obzirom na druge crkvene službe. Služenje bratu i karitativna dijakonija jesu presudno mjerilo za pravu pripadnost pojedinca zajednici”, rekao je mr. Bernatović.
Drugo izlaganje održao je mons. dr. Đuro Hranić pomoćni biskup đakovački i srijemski i generalni tajnik Sinode, a tema je bila “Kršćanski poziv i služenje vjernike laika”. Dr. Hranić je rekao kako apostolat laika predstavlja “sudjelovanje u samoj spasiteljskoj misiji Crkve” i čini sastavni dio njezina poslanja te ima oznaku crkvenog dostojanstva”. Posebno je istaknuo nerijedak pogrešan pristup u Crkvi “da se pred nedostatkom svećeničkih (i redovničkih) zvanja tješi većim kršćanskim angažmanom vjernika laika, misleći da se nedostatak prezbitera može nadoknaditi brojnijim uvođenjem vjernika laika u pojedine službe u životu Crkve”. Prvi dio izlaganja zaključio je riječima: “Istinske obnove Crkve u naše vrijeme nema bez usvajanja koncilske ekleziologije i koncilskog shvaćanja Crkve. Crkva je zajedništvo Božjega naroda koji ima samo jedno i svima zajedničko poslanje uprisutnjenja Kristova spasenja za svakoga čovjeka. Ona svoje poslanje ostvaruje po mnoštvu različitih oblika suodgovornog služenja svih krštenika”.
U drugom dijelu izlaganja dr. Hranić je govorio o postojećem stanju na području biskupije koje je pokazalo “svebiskupijsko savjetovanje”. “Pojam dobrog kršćanina u tradicionalnom shvaćanju naše sredine ne nadilazi kršćansko svjedočanstvo izvan uskog obiteljskog, rodbinskog i prijateljskog kruga i redovito ne uključuje nikakvu kršćansku ili evangelizacijsku zauzetost koja bi nadilazila prihvaćanje prezbiterskih usluga. Postojeći oblici kršćanskog angažmana i svjedočanstva najčešće se iscrpljuju u pjevanju u župnom zboru, spremanju crkve, spremnosti pročitati liturgijsko čitanje i sl.”, rekao je biskup Hranić. Među poteškoćama koje priječe aktivnije i suodgovornije uključivanje vjernika laika izvješća spominju velike župne zajednice i umnožene zahtjeve za tzv. “servisnim pastoralom” te opterećenost prezbitera; naslijeđenu piramidalnu ekleziologiju, samodostatnost i prenaglašen hijerarhijski stav svećenika te strah za vlastiti identitet; posljedice utjecaja komunističkičkog sustava koji je priječio značajniji angažman vjernika laika u crkvenom životu te je, paralelno s tim, i crkveni život poprimao naglašeno klerikalne oznake a vjernici laici su pritom postupno gubili osjećaj za suodgovornost unutar crkvene zajednice; pomanjkanje svećeničkog oduševljenja i duha kreativnosti u pastoralnom radu; pomanjkanje svijesti o eklezijalnoj i zajedničarskoj dimenziji kršćanske vjere i sakramenata; kršćanstvo se u redovitom životu predstavlja samo kao obredno; radi navikavanja na prilično oskudnu pastoralnu ponudu, dio svećenika i vjernika više niti ne osjeća potrebu za drugačijim i novijim oblicima evangelizacijskog djelovanja, niti ima ideja o razgranavanju i obogaćivanju evangelizacijskog djelovanja u župi, a središnje biskupijske ustanove i vizitatori prilikom vizitacija ne traže i ne potiču dovoljno ozbiljno drugačiju pastoralnu praksu. Predavač se zatim osvrnuo i na na stanje u župnim i biskupijskim vijećima te na dragovoljno i profesionalno uključivanje vjernika laika u život Crkve. Biskup Hranić je na završetku dao niz prijedloga zaključaka za sinodsko zasjednje.
Prvi radni dan sinodskog zasjedanja završen je kratkom diskusijom. (i10525aj/sa)