25. GODIŠNJICA ŽUPE SV. LEOPOLDA MANDIĆA
Požega
Požeška župa Sv. Leopolda Mandića u nedjelju 21. listopada slavila je 25. godišnjicu postojanja, a njezin osnivač i župnik mons. Vjekoslav Marić obilježio je 50 godina svećeništva.
Požega, 22. 10. 2001. (IKA) – Požeška župa Sv. Leopolda Mandića u nedjelju 21. listopada slavila je 25. godišnjicu postojanja, a njezin osnivač i župnik mons. Vjekoslav Marić obilježio je 50 godina svećeništva. “Biti svećenik nakon II. svjetskog rata i djelovati na pojedinim područjima na kojima si ti djelovao značilo je ponekad nositi glavu u torbi. Ali, povjerovavši onoj Kristovoj da je žetva velika, a radnika malo nisi oklijevao, nego si spremno prihvatio svoj plug i zaorao duboku brazdu na poljima ljudskih srdaca i duša”, istaknuo je Mario Nikolić na početku zlatne mise. Da je brazda bila duboka svjedoči i osam duhovnih zvanja u sadašnjoj župi te desetak redovnica i dva svećenika iz njegovih prijašnjih župa. Osim toga duhovnog zdanja mons. Marić, kako je istaknuo Goran Čurčić, govoreći o srebrnom jubileju župe, ustrajno je radio na stvaranju župske zajednice i gradnji crkve. Josip Frkin u propovijedi je svjedočio o izuzetnoj duhovnosti i duhovitosti svećenika Vjekoslava koja ga nije napuštala ni u najtežim vremenima i situacijama kada je život svećenika bio na vrlo niskoj cijeni. Čestitku i zahvalu slavljenicima uputio je i požeški biskup dr. Antun Škvorčević koju je na misnom slavlju pročitao generalni vikar biskupije mons. Josip Devčić. “Ovoj dragoj prigodi pridružujem se s osjećajem svoje duboke zahvalnosti što ste tijekom 50 godina svoje svećeništvo živjeli kao dar i otajstvo vršeći hrabro, dosljedno i vjerno poslanje koje vam je povjerila Crkva. Polovicu svoga svećeničkog služenja uložili ste u župu sv. Leopolda Mandića u Požegi od njezina osnutka do danas te ste joj izgrađivali materijalne i duhovne temelje. U tom nastojanju bili su složni s Vama u suradnji brojni vjernici kojima jednako iskreno danas zahvaljujem”, stoji među ostalim u biskupovoj čestitki. Svima, a ponajprije Bogu, svojim pokojnim vjernicima, braći, rodbini, župniku, ostalim svećenicima i vjernicima zahvalio je zlatni slavljenik koji se cijeli život pouzdavao u Boga, imajući na umu da je njegova uvijek zadnja. Na kraju misnoga slavlja koje je predvodio zlatomisnik u koncelebraciji s brojnim kolegama, mladi iz župe izrekli su zahvalu za sva njegova dobra. (i10435hr/ljm/kj)