Astorija/New York, 8. 10. 2001. (IKA) – Povijest hrvatskog apostolata iz biskupije Brooklyn objelodanila je u dvojezičnoj knjizi povjesničarka Maria D. Žic iz New Yorka u povodu 30. obljetnice Hrvatske katoličke zajednice pri župi Presvete krvi u njujorškoj Astoriji, gdje je i knjiga predstavljena u nedjelju 7. listopada. Premda priređena u SAD-u, knjiga je tiskana u Rijeci sa željom nakladnika da je distribuira u staroj i novoj domovini američkih Hrvata. Dvojezično pisana knjiga sastoji se od osamdesetak stranica povijesne studije pod naslovom “Hod u zajedništvu”, koju prati iscrpna bibliografija te tabelarni demografski prikazi, kao i 25 sastavaka pisanih engleskim jezikom djece i mladeži hrvatskog podrijetla – polaznika hrvatske katoličke škole u Astoriji, čije su obitelji uključene u život tamošnje hrvatske zajednice. Knjiga nastoji dati cjelovit kronološki pregled povijesti hrvatske katoličke zajednice u Astoriji, a posvećena je župnicima koji su djelovali u toj hrvatskoj župi i to don Andrei Niccoliju (službovao od 1956. do 1997.); o. Petru Runji (službovao 1971. do 1977.); vlč. Antonu Zecu (službovao 1985. do 1993.); te vlč. Antonu Bozaniću (službovao od 1993. do 1998.), kao i aktualnom koordinatoru hrvatskog apostolata u biskupiji Brooklyn vlč. Robertu Zuboviću. Knjigu je na hrvatski prevela Suzana Vrhovski.
Autorica je stupila u kontakt s brojnim osobama i dokumentima koji prate stvaranje i rast hrvatskog apostolata: duhovnih, kulturnih i humanitarnih aktivnosti, folklornih skupina, hrvatskih škola u Astoriji i Douglastonu te crkvenog zbora, vjeronaučnih i molitvenih skupina, kao i ostalih oblika okupljanja ljudi hrvatskog podrijetla. Hrvatska katolička zajednica na duhovni i kulturni način pruža svojim članovima mogućnost njegovanja vjerske i nacionalne kulturne baštine. Hrvatski je apostolat, zaključuje povjesničarka Žic, tek jedan dio multikulturalne obitelji župe Presvete krvi utemeljene 1971. godine. U toj njujorškoj župi i danas se slave mise na šest jezika, u Bruklinškoj biskupiji moli se na 22 različita jezika. Nije bilo slučajno što je Ured za migracije ustanovljen 70-tih godina u Brooklynu, piše autorica. Brooklyn i Queens uvijek su privlačili najveći broj useljenika. Godine 1970. broj useljenika npr. u Queensu bio je 416.887, dok je ukupan broj stanovnika regije bio 1.437.058. U Queensu je živjelo najviše imigranata različitih nacionalnosti, ponajviše Kineza, Indijanaca, Grka i Kolumbijaca te Hrvata. U to se doba u New Yorku govorio 121 jezik. Postojale su etničke Crkve, političke udruge, društvene udruge, kulturna događanja, slavlja i parade, trgovine i restorani svake etničke skupine i mnoštvo novina, magazina, televizijskih i radio-postaja na jezicima doseljenika. U knjizi je istaknuta suradnja i zajedništvo medu Hrvatima župa sv. Ćirila i Metoda s Manhattana, Hrvatske katoličke misije Sv. Ivana Krstitelja iz Fairviewa, New Jersey i Hrvatske katoličke misije Presvete krvi u Astoriji, u Queensu. Te su župe važna potpora hrvatskim laicima u New Yorku, gradu u kojem Hrvati i građani hrvatskog podrijetla žive više od stotinu godina. Premda je već u ranom 16. stoljeću bilo tragova doseljavanja Hrvata u SAD, masovniji dolazak u tu zemlju započeo je kasnom 19. stoljeću. Hrvati su bili dio velikoga egzodusa ljudi koji su stizali iz južnih i istočnih dijelova Europe krajem 19. stoljeća. U to se doba većina Hrvata smjestila na zapadnoj strani Manhattana, gdje je 1913. godine utemeljena hrvatska župa sv. Ćirila i Metoda. Uslijedili su i drugi valovi useljavanja Hrvata, a najznačajniji je onaj nakon II. svjetskog rata. Do 60-tih godina posljednja skupina Hrvata počela se preseljavati u Queens i dalje na Long Island, gdje im se uskoro priključio novi val hrvatskih iseljenika, koji su u SAD stizali u 60-tim i u tijeku 70-tih godina 20. stoljeća. Hrvati koji su se naselili u Queensu, posebno Astoriji, gravitirali su katoličkoj župi Presvete krvi. Brooklynska biskupija i Katolički ured za migracije pomogli su uspostaviti temelj u crkvi Presvete krvi koji je omogućio hrvatskim svećenicima da pastoralno skrbe o hrvatskim doseljenicima u posljednja tri desetljeća. U tijeku Domovinskog rata u Hrvatskoj, Hrvati iz Astorije nisu ignorirali potrebe svoje braće i sestara, dokumentira autorica Žic. Tako je pod vodstvom vlč. Zeca upućen prvi kontejner, ispunjen odjećom i hranom iz New Yorka u Hrvatsku od strane hrvatskog apostolata iz Astorije. Na stranicama knjige čitamo o desecima hvale vrijednih akcija koje je pokrenula i koje provodi hrvatska zajednica. Hrvatski apostolat utemeljuje i Hrvatsku školu u kojoj se nastava održava na hrvatskom jeziku. Djeca uče hrvatski jezik, kao i tradicionalne plesove te glazbu svojih predaka. (i10135rz/mjb)