Vatikan, 27. 9. 2001. (IKA) – Vatikan i službeno odobrava ksenotransplantaciju odnosno presađivanju organa i tkiva sa životinja na čovjeka. Pozitivni stav o tome osjetljivom bioetičkom pitanju, koji je Sveta Stolica već i ranije izrazila, i službeno je potvrđen u dokumentu Papinske akademije za život koji je predstavljen ovih dana u Vatikanu. Dokument, koji je u cijelosti objavljen u poluslužbenom vatikanskom dnevniku “L’Osservatore Romano” u broju od srijede 26. rujna, naslovljen je “Perspektiva ksenotransplanata, znanstveni vidici i etička mišljenja”. Dokument su u Tiskovnom uredu Svete Stolice u Vatikanu predstavili mons. Elio Sgreccia, potpredsjednik Papinske akademije za život, Emanuele Cozzi sa Odsjeka za kirurgiju britanskog sveučilišta u Cambridgeu, Maurizio Faggioni, izvanredni profesor bioetike na Akademiji “Alfonsiana” u Rimu te Marialuisa Lavitrano, koordinatorica Talijanskog ksenotransplantacijskog projekta i člana skupine o ksenotransplantima Vijeća Europe.
Među etičkim pitanjima koja Vatikan razmatra u vezi s ksenotransplantacijom jesu i zahvati na djeci koje, smatra Sveta Stolice, treba izbjegavati budući da djeca ne mogu dati ozbiljnu privolu no koji su dopušteni u slučajevima kada će se malom bolesniku tim presađivanjem spasiti život. Istraživanja na tome području, ističe o. Maurizio Faggioni, vrlo su skupa, no te troškove valja staviti u drugi plan s obzirom na pozitivne učinke ulaganja koje solidarno treba snositi cijela društvena zajednica. I na području ksenotransplantacije Sveta Stolica potvrđuje pravo svih na zdravlje, neovisno o prihodima pojedinca.
Sveta Stolica je već u niz navrata izrazila pozitivno mišljenje o presađivanju organa i tkiva sa životinja na čovjeka. O dopuštenosti toga zahvata u srpnju ove godine izjasnio se i Sveti Otac pozdravivši izvršenje toga zahvata kao odgovora na ogromni nedostatak ljudskih organa valjanih za transplantaciju, Glede novih problema znanstvene i etičke naravi koje presađivanje životinjskih organa i tkiva na čovjeka nosi sa sobom Papa je tada istaknuo kako sprega između znanosti i etike obogaćuje obje znanstvene grane i poziva ih da zajednički djeluju u pružanju pomoći čovjeku pojedincu i društvu. (i09576sa)