Astana, 24. 9. 2001. (IKA) – Papa Ivan Pavao II. predvodio je danas misno slavlje s biskupima, redovnicima i redovnicama te sjemeništarcima i bogoslovima u katedrali Gospe od brze pomoći u Astani, oko koje su vidljive bile jake mjere sigurnosti. U svojoj je propovijedi istaknuo kako je Crkva u cijeloj regiji deset godina nakon komunističke diktature mnogo toga postigla, no ostalo je još puno “pionirskog rada”, u čemu “oslobođene” Crkve Srednje Azije mogu računati na pomoć i solidarnost svjetske Crkve. Nove crkvene strukture moraju se počivati na čvrstom temelju, za što je neophodan uvjet temeljita izobrazba svećenika. Svećenici moraju biti vjerodostojni svjedoci kršćanske poruke kako bi se mogli suočiti s duhovnim razaranjem militantnog ateizma i opasnostima današnje težnje za dobitkom i konzumizmom. Papa je također istaknuo obvezu Crkve da veliki dar kršćanstva predaje i onima druge vjere.
Papa je u svojoj propovijedi snažnim riječima opisao kušnje i patnju kazahstanskih katolika u doba sovjetskog ražima. No, patnja tih mučenika omogućila je i ponovno jačanje kršćanske zajednice, a njihov je primjer ohrabrenje budućim naraštajima. “Nadajmo se da država nikada više neće ograničavati slobodu vjere”, kazao je Papa. I tom je prigodom zajedno s vjernicima molio za mir u svijetu.
Nova katolička katedrala od crvene opeke, izgrađena uglavnom njemačkim donacijama, smještena je nedaleko sportske palače i spomenika žrtvama totalitarizma. Premda nije u samom centru novoizgrađenoga glavnoga kazahstanskog grada kojim dominiraju poslovni neboderi, glavna crkva katoličke manjine ipak je u vrlo eksponiranoj gradskoj četvrti. Više od dvije trećine svećenika, redovnika i redovnica su Poljaci, kao i gotovo cijeli episkopat Kazahstana i Srednje Azije. Veći dio ostalog klera predstavljaju ruski Nijemci, a ostatak je podijeljen na desetke različitih nacionalnosti, među njima i indijskih Misionarki ljubavi. Uglavnom su to mladi ljudi, gotovo svi pristigli u posljednjih desetak godina. (i09526sd)