Đakovo, 22. 9. 2001. (IKA) – U tijeku današnjega svečanoga euharistijskog slavlja zaređen je u đakovačkoj katedrali novoimenovani pomoćni biskup đakovački srijemski mons. dr. Đuro Hranić. Glavni zareditelj bio je biskup đakovački i srijemski dr. Marin Srakić, koji je i predsjedao svečanoj euharistiji, a suzareditelji su bili zagrebački nadbiskup i metropolit Josip Bozanić i apostolski nuncij u RH nadbiskup Giulio Einaudi. U slavlju je sudjelovalo 25 biskupa iz republika Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Mađarske i Jugoslavije, više do 230 svećenika i redovnika, mnoge redovnice te oko deset tisuća vjernika iz cijele biskupije.
Svečanost je započela ophodom iz biskupskog doma preko središnjeg Strossmayerova trga u katedralu. Sudjelovali su mladi u narodnim nošnjama, svećenici i biskupi s biskupom-izabranikom, svi u liturgijskoj odjeći. Liturgijsko pjevanje su predvodili združeno Mješoviti katedralni zbor, Zbor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i Zbor sestara sv. Križa iz Đakova. Dirigirao je vlč. Vinko Brezovar, za orguljama je bila s. Svjetlana Paljušević. Cjelokupno bogoslužje animirao je i izvrsno vodio mr. Ivan Ćurić, a obredima ravnao mons. Luka Strgar. Na početku slavlja biskup je pozdravio sve nazočne, a poimenice biskupe, predstavnike HAZU, različite uglednike na području kulture i školstva, predstavnike gradskih vlasti i ostale.
Na početku obreda ređenja predstavnik Stolnog kaptola đakovačkog i srijemskog mons. dr. Nikola Dogan pročitao je apostolski nalog o imenovanju. Biskup Srakić u propovijedi je istaknuo kako služba Riječi i svečani i radosni događaj ređenja mons. Hranića podsjećaju na dvije stvarnosti. Na obali Genezaretskog jezera pokazuje se kako su “Isusu potrebni ljudi: Šimun Petar i ostali apostoli i potrebna su mu sredstva: lađa, mreže i ribe. Otada, tako je kroz cijelu povijest. Gospodin je pozivao pojedince da nastave njegovo djelo spasenja, prema milosnom daru što su ga primili od Duha Božjega”, kazao je biskup Srakić. “Slavlje biskupskog ređenja vodi i u biskupiju Đakovačku i Srijemsku, i kao nekoć #!obalom Galilejskog mora#!, Gospodin je u ove dane prošao našom Panonskom ravnicom, đakovačkom i srijemskom biskupijom i pozvao svećenika našeg prezbiterija, profesora naše Teologije, mons. Đuru Hranića, da stupi u zbor apostolskih nasljednika”, dodao je biskup Srakić.
Tumačeći nadalje tko je biskup, propovjednik je istaknuo kako su i sami apostoli predali povijesno-socijalnu dimenziju i propovijedanja i samog Kristova evanđelja, stoga se ne treba čuditi što su u propovijedanju prisutna društvena pitanja konkretnog čovjeka. “Zanimanje za situaciju čovjeka, danas često uzdrmanu i mučenu na gospodarskom, socijalnom i političkom planu, jest trajna skrb nositi ljudima i narodima pomoć evanđeoskog svjetla i ljubavi. Upravo te teme su katkada nezahvalne, uzrok nevolja i za biskupe i za svećenike”, zaključio je biskup Srakić. Biskupu Hraniću između ostaloga je poručio kako će, osim proročke i sakramentalne službe ređenjem primiti i pastirsku službu kao pomoćni biskup. Istaknuo je kako je “biskupstvo ime za djelo, a ne za čast, i treba da biskup bude više za služenje nego na čelu”. Naveo je i riječi pape Pavla VI.: “Dužnost je služenja nerazdvojiva od autoriteta, a ta je dužnost to veća što je veći autoritet…. Ni uzdizanje pojedine ljudske osobe, ni traženje građanske religiozne slobode ne oslobađaju od velikodušnog, poučljivog i urednog pružanja našeg služenja na dobro braći i porasta crkvenog života”. “Kao pastir koji služi biskup treba hrabriti i sokoliti, poticati i podržati ali i izazivati, protresati zahvaćene mrtvilom i zadovoljne sa samima sobom, pozivati suradnike da iskoriste svoje najbolje talente. Biskup posebnim darom (karizmom) pozvan je razlučivati, poticati i koordinirati druge karizme, ne gušiti ih ili izjednačavati. S jedne strane, ne smije nikako uništiti izvornost, genijalnost, mnogovrsnost različitih karizmi, s druge strane, mora odgovorno bdjeti da mnogostrukost ne ugrozi jedinstvo Kristova tijela, Crkve”, kazao je biskup Srakić.
Zatim je pojasnio biskupsko geslo mons. Hranića – Isusovu riječ upućenu Petru i riječ vodilju Apostolskog pisma Svetog Oca “Ulaskom u novo tisućljeće”: “Duc in altum – Izvezi na pučinu”. Istaknuvši kako je mnogima poznato koliko je mons. Hranić svojih naravnih i nadnaravnih, naslijeđenih i stečenih darova kao svećenik i profesor uložio na dobro biskupijske zajednice i Crkve, biskup Srakić je rekao: “Sada ti je, kao biskupu, #!izvesti na pučinu#!”. A to je pučina trećeg tisućljeća, “velike Đakovačke i Srijemske biskupije, u ratu teško stradale, duhovno i materijalno. To je pučina naših razorenih župnih zajednica koje se liječe od zadobivenih rana. To je pučina naše Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske po kojoj želimo snagom Duha Svetoga dublje proniknuti u biće naše biskupijske zajednice, suočiti se s njezinim potrebama i zahtjevima. To je pučina #!nove evangelizacije#! i sakramentalnog života po kojoj želimo #!da po kršćanskom životu zasja novo lice Crkve, ljudskog društva i čitavoga svijeta#!. To je pučina zauzetosti na formiranju angažiranih, crkveno otvorenih i ozbiljnih vjernika-laika, koji zajedno s biskupima i svećenicima rade na apostolskom djelu, koje, kao što kaže ovaj obred biskup ne odbija da ih rado sasluša (usp. Rimski pontifikal, br. 39). To je pučina izgradnje boljega svijeta kroz praštanje i pomirenje te promicanje zajedništva na osjetljivom području ekumenske zauzetosti. To je pučina naše društvene zajednice u kojoj katolici, predvođeni svojim biskupima i svećenicima ne žele biti u vlastitoj domovini #!katolička manjina#!, čiji se glas ne poštuje ili uopće ne čuje”.
Na kraju je biskup Srakić rako: “Neka našega biskupa Đuru, te sve biskupe predvođene Rimskim biskupom, i sve svećenike, redovnike i redovnice, i sve ostale vjernike na tom odgovornom poslu bacanje mreže predvodi ona koju zazivamo #!Zvijezdom mora, Zvijezdom nove evangelizacije#!”.
Nakon obreda biskupskog ređenja, u prikaznom ophodu vjernici su donijeli na oltar simbolične darove: predstavnici vjeroučitelja katekizam i vjeronaučne priručnike; predstavnici članova sinode svijeću i sinodsku zastavu; predstavnici rodne župe i mjesta novog biskupa (Nuštar i Cerić) cvijeće i kamen iz razorene crkve: predstavnici Bogoslovnog sjemeništa i Teologije u Đakovu štolu i zbirku koncilskih dokumenata; predstavnici mladih i zajednice Susret, gitaru; predstavnici srijemskog dijela Biskupije kruh i grožđe, a akoliti euharistijski kruh i vino.
Na završetku misnog slavlja novog biskupa je u ime svećenika, redovnika i redovnica pozdravio župnik i dekan iz slavonskobrodske župe sv. Leopolda Mandića Stjepan Belobrajdić, a u ime vjernika laika Sanja Matošević, vjeroučiteljica i članica Župnoga pastoralnog vijeća u osječkoj župi sv. Josipa Radnika. Posebnu čestitku novom biskupu u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji izrekli su nuncij Einaudi i nadbiskup Bozanić.
Na završetku liturgijskog slavlja svoju je prvu pastirsku riječ i srdačnu zahvalnost izrekao novi biskup mons. Đuro Hranić. Između ostaloga je istaknuo kako biskupsku službu doživljava kao poziv koji mu je službom Crkve, preko pape Ivana Pavla II., došao od Očeve providnosti i promišlja je u svjetlu njegova apostolskog pisma Ulaskom u treće tisućljeće, u kojemu Papa poziva i ohrabruje Crkvu na zadaću nove evangelizacije Isusovim riječima “Izvezi na pučinu!”. “#!Izvezi na pučinu#! doživljavam kao poziv upućen meni osobno da proširim djelokrug svoga dosadašnjeg rada te da kao pomoćni biskup i neposredni suradnik dijecezanskog biskupa preuzmem još veći stupanj suodgovornosti za koncilsku i sinodsku obnovu naše biskupije, te da se zauzetije trudim oko rasta svih nas svećenika i vjernika u osobnoj vjeri i predanju Kristu i promicanja sinodalnosti kao stila života svih članova naše biskupijske zajednice i Crkve u cjelini”, rekao je biskup Hranić. Govoreći kako se i među svećeničke redove uvukla određena klonulost i malodušnost, istaknuo je kako “istodobno osjećamo i vjerujemo da je Isus Krist pravi odgovor na životna traženja i naših suvremenika, da on i danas mora biti jednako aktualan kao i nekada, da se ne smijemo povlačiti i zadovoljavati tek time da zadržimo one koji još uvijek traže samo sakramente Crkve, te da je doista dozrela potreba nove evangelizacije. Osjećamo da smo kao Crkva pozvani izaći na horizonte ove naše ravnice, isploviti na otvoreno more našeg hrvatskog društva i suvremenoga svijeta i da bismo trebali biti sposobni našim suvremenicima posvjedočiti spasenjsku snagu i novinu života u Isusu Kristu te tajnu usrećujuće zahtjevnosti njegova evanđelja”.
“Dok primjećujemo kako ljudi oko nas, pritisnuti ratnim posljedicama i teškim gospodarskim stanjem upadaju u sve veću apatiju, bezvoljnost, pa čak i rezignaciju, kako i mladima nedostaje entuzijazma i prodornosti – kao da je zavladao sveopći umor, čini mi se da bi naša zadaća i poseban kršćanski doprinos trebala biti osobna oduševljenost za uprisutnjenje vrednota kraljevstva Božjega. Buđenje nade i poleta važan je preduvjet stvaralaštva i poduzetništva radi rješenja teških problema s kojima se susrećemo i to prepoznajem kao važnu dimenziju naše kršćanske solidarnosti s dragim nam hrvatskim narodom kojemu pripadamo i svim drugim narodima s kojima zajedno živimo. Umornog i bezvoljnog čovjeka može se liječiti samo osobnim svjedočenjem, oduševljenjem i nadom koja pokreće na akciju. Naša kršćanska posebnost jesu vjera, nada i ljubav”, istaknuo je biskup Hranić. Poručio je kako su “naša osobna vjerodostojnost i oduševljenje, srce ispunjeno ljubavlju i Bogom i danas najuspješnija evangelizacijsko-pastoralna metoda”.
Zatim je pojasnio kako “Izvezi na pučinu” shvaća ponajprije kao “snažan poziv na naše osobno obraćenje, na usvajanja logike pšeničnoga zrna, a potom na oduševljeni sustavan rad i kapilarnu evangelizaciju, pozivom na promicanje ekleziologije i duhovnosti zajedništva, poosobljenih odnosa u Crkvi; kao poziv na prepoznavanje različitih karizmi i darova koje Duh Sveti budi među nama, te na promicanje planiranog i koordiniranog rada i suradnje svećenika i vjernika laika; kao poziv na studijsko zalaženje u pastoralnu problematiku naših gradova, počevši od Osijeka – ali i drugih naših gradskih središta i sela, razaranih i mukotrpno obnavljanih župa, te na ozbiljno shvaćanje duhovnih potreba – osobito obitelji te na osluškivanje očekivanja i proročkog dinamizma koji generacije naših mladih sigurno nose u sebi.” Također, “Izvezi na pučinu” shvaća kao “potrebu ohrabrujuće blizinu onima koji pate jer su izgubili smisao i ideale bez kojih se ne može živjeti te onima koji još uvijek na svom tijelu osjećaju posljedice ratnih stradanja, kao zauzetost za ekumenski dijalog te kao poziv na suradnju Crkve s društvenim institucijama brige za čovjeka. Sebe kao pomoćnog biskupa vidim ponajprije kao podupiratelja i animatora u raznolikim oblicima redovitog rada koji izgrađuje pojedince i produbljuje crkveno zajedništvo te plodove donosi na duge staze… #!Izvezi na pučinu#! shvaćam kao osobni poziv upućen meni i svima nama da ne bježimo od svijeta, nego da ga iskreno ljubimo; kao poziv da izlazimo iz naše uhodanosti, naviknutosti i institucionalnosti – ali i iz snažne ukorijenjenosti, iskustva Božje blizine i spašenosti u Isusu Kristu, u javni, kulturni, prosvjetni, znanstveni, medijski, gospodarski i politički svijet Slavonije, Baranje i Srijema i čitave naše Domovine te u njega unosimo etičnost i vertikalnu dimenziju ljudskog života. Svako je vrijeme jednako nezgodno i svaka je kultura jednako otvorena i prikladna za evanđeoski navještaj.”
Na kraju je novi biskup rekao kako “pučina uključuje i različite rizike, opasnosti i nepredvidive poteškoće. No bojažljivošću, strahom, te sumnjičavošću i ravnodušnošću pred svakom novom inicijativom – pa i pred mogućim pogreškama – sigurno nećemo udovoljiti povijesnoj zadaći i odgovornosti evangelizacijskog poslanja u vremenu u kojem živimo. Ponekad je potrebno izvesti na pučinu i mreže baciti i na drugu stranu. Možemo onoliko koliko se usudimo i hoćemo”.
Nakon završnog blagoslova sabrana zajednica pozdravila je domovinu otpjevavši Lijepa naša.
Nakon svečanosti u katedrali, priređen je za uzvanike prijateljski domjenak u velikoj dvorani Središnje biskupijske knjižnice. Tu je novog biskupa pozdravio predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomičić, te potpredsjendik Valde RH i vicepremijer i predsjednik Vladine komisije za odnose s vjerskim zajednicama dr. Goran Granić. (i09491/sd/aj)