Rijeka, 16. 9. 2001. (IKA) – Zavjetni blagdan Majke Božje Žalosne proslavljen je u nedjelju 16. rujna u Mrkoplju u Gorskom kotaru svečanim misama ujutro i poslijepodne. Središnje misno slavlje u 11.00 sati predvodio je riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić a koncelebrirali su svećenici iz delničkog dekanata i bližih župa gospićko -senjske biskupije. Uz mons. Jurja Petrovića, župnika iz Mrkoplja koji je i rodom iz toga mjesta, bio je još jedan Mrkopaljac, vlč. Josip Šepić, župnik Fužina i Liča.
Mrkopalj je poznato višestoljetno goransko proštenište. Kad je u 18. st. mjestom harala kuga, narod se zavjetovao Gospi Žalosnoj da će joj podići veću dostojniju kapelicu umjesto male i stare koja je u mjestu postojala. Kako je kuga naglo prestala harati, narod se uvjerio u čudo koje je Gospa učinila i podigao joj novu kapelicu.Vijest se proširila i narod je otada počeo hodočastiti u Mrkopalj Majci Božjoj Žalosnoj. To je potaklo biskupa Mirka Ožegovića da od pape Grgura XVI. izmoli potpuni oprost za hodočasnike koji dođu na zavjet treće nedjelje rujna.
Misno slavlje uljepšao je pjesmom četveroglasni mrkopaljski župski zbor kojeg vodi i na orguljama prati s. Terezija Posavec. Trobrodna crkva Žalosne Gospe bila je pretijesna za više od tisuću vjernika koji su sudjelovali na misnom slavlju, te su mnogi morali biti vani. Vjernici su na misno slavlje došli iz Mrkoplja i okolice, iz Ogulina i Ogulinskog Zagorja te sa otoka Krka.
Nadbiskup Devčić u propovijedi je istaknuo:» Dok se sjećamo Gospe Žalosne, dolaze nam na pamet i mnoge naše pojedinačne i osobne tjeskobe ali i svjetske žalosti. Žalost je uvijek posljedica nekog nereda. Izvor je nereda grijeh, okretanje čovjeka od Boga, od nespremnosti da se poštuje Božji zakon, da se vrši Božja volja. Poznate su nam svima i naše zajedničke žalosti i tjeskobe kao naroda i društva: ekonomsko siromaštvo, sve veći socijalni problemi. A što da kažemo, zapravo, o cijelom svijetu? Iz godine u godinu razni stručnjaci upozoravaju nas na velike, globalne, svjetske probleme, a neki su takvi da ugrožavaju, ne samo opstanak čovjeka na ovom planetu, nego i opstanak cijelog planeta i života na njemu. A svu dramatičnost situacije u kojoj se današnji svijet nalazi dozvalo nam je u svijest ovo što se proteklih dana dogodilo u Americi dok smo bili svjedoci namjernog, ciljanog zločina u kojem je ubijen veliki broj nevinih ljudi. Zbog čega sve to? Zar bi čovjek sve to činio da je Božji čovjek? Zar bi tako lako ubijao drugog čovjeka, zar bi tako lako razarao ono što se mukotrpno gradi? Zar bi u njemu bilo toliko nasilja, toliko mržnje? Zar bismo tako bezobzirno iskorištavali i ovaj planet i jedni druge da se više osjećamo kao braća i sestre, da ima među nama više ljubavi, više pavog istinskog zajedništva? Mi, koji se zovemo Kristovim učenicima, mi koji se zovemo kršćanima, mi koji se nazivamo Marijinom djecom, mi kojima je Krist s križa predao svoju majku za našu majku, što mi drugo moramo činiti nego upravo ono što su činili i Krist i Marija, a s time i Bog Otac koji je Krista poslao na svijet: biti solidaran s čovjekom u nevolji, biti solidaran s onima koji trpe, koji su siromašni, koji imaju razne materijalne, psihičke, fizičke i tko zna koje druge probleme. Ne biti ravnodušan. Ne reći: to se mene ne tiče. Kršćanin znači biti čovjek za drugoga. Budemo li išli tim putem, ima nade za ovaj svijet, za svakoga od nas i za ovo naše društvo» – poručio je nadbiskup Devčić.
Poslijepodne služena je misa za hodočasnike iz Primorja, a njih je bilo najviše iz Bakarskog dekanata koji su na svoje tradicionalno zavjetno hodočašće, predvođeni svojim župnicima, došli u pet autobusa. Sedamnaestero hodočasnika hodočastilo je Majci Božjoj Žalosnoj pješice. Popodnevnu misu prdvodio je mons. dr. Ivan Šporčić, župnik iz Praputnjaka i profesor Teologije u Rijeci u koncelebraciji sa svećenicima iz Bakarskog dekanata. (i09346gf/sv)