Zagreb, 2 .9. 2001. (IKA) – “Etički izazovi u umjetnim metodama rađanja” te “Povijest prvih Obiteljskih škola” bile su teme prijepodnevnog dijela četvrtog dana XXX. Obiteljske ljetne škole koja se održava na zagrebačkom Fratrovcu, u subotu 1. rujna.
“Neplodnost je zabrinjavajuća pojava zbog velikog broja stečenih uzroka kao što su abortus, promiskuitet, spolne bolesti, te nezdrav stil života”, istaknuo je u svom izlaganju dr. o. Valentin Pozaić navodeći kako “je najčešći odgovor za neplodnost surogat #!in vitro#! oplodnja”. “Ono što je problematično s moralnog stajališta”, nastavlja o. Pozaić, “je odvajanje bračnog čina i rađanja od ljubavi”, pozivajući se pri tome na aktualne crkvene dokumente “Humanae vitae” i “Donum vitae”. Govoreći o problemima “in vitro” metode začeća dr. Pozaić navodi činjenice kako “je metoda bolna, te je još u eksperimentalnom stanju. Slabog je uspjeha (samo 15%), te predstavlja rizičan poduhvat, a često se izvodi kad nije ni potrebna”. Navodeći stav Crkve dr. Pozaić citira kako se “Crkva i nadalje s moralnog gledišta protivi homolognoj oplodnji #!in vitro#! jer je ona u sebi nedopuštena i u neskladu s dostojanstvom rađanja i bračnog sjednjinjenja” (Donum vitae, br.11;5). Prema uvjerenju dr. Pozaića “brojni liječnici metodu #!in vitro#! danas opravdavaju zahtjevima pacijenata uz dobru zaradu. Liječnici primjenjuju što ime je jednostavnije bez obzira na moral. Od kuda im to pravo?”, zapitao se na kraju svoga izlaganja prof. kršćanske etike i moralne teologije na Filozofsko-teološkom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.
Dr. Đuro Tomašić potom se osvrnuo na prvu Obiteljsku školu te na pitanje spolnosti. “Prije otprilike 40 godina započela su predavanja za mlade bračne parove i zaručnike u Zagrebu. Tadašnji rad započeo je o. Jović koji je započeo govor o tadašnjim #!tabu#! temama – o reguliranju začeća u braku. Pionirski rad o. Jovića podržavao je krug katoličkih intelektualaca koje je on odgojio i obrazovao. Rad je obuhvaćao saznanja o regulaciji trudnoće, odgoj djece, adolescenata i zaručnika, te obrazovanje bračnih parova za moralan i konstruktivan život u braku i obitelji istovremeno”. Pokušavajući povezati početke Obiteljske škole i današnje potrebe, dr. Tomašić istakao je kako postoji niz ozbiljnih problema. “Obrazovanje novih predavača za zaručničke tečajeve, nedostatak radnih sastanaka na kojima bi se aktualno raspravljale aktualne potrebe i problemi, te s tim povezan nedostatak razmijene mišljenja i iskustava”. Kao značajan problem dr. Tomašić navodi nedostatak literature, debata i javnih rasprava, a iznio je i kritiku da onima koji rade u tom pastoralu nerijetko nedostaje metodičnost i pravilan pristup.
Na početku poslijepodnevnog dijela četvrtog dana Obiteljske škole prof. Božica Pintarić izlagala je svoju temu pod naslovom “Uloga vrtića u odgoju malenih”. Govoreći iz iskustva rada u vrtićima pod nadležnosti Ministarstva prosvjete i športa temelj tih vrtića čini humanističko-razvojna koncepcija koja je okrenuta djetetu i njegovim potrebama. “Dijete ima posebna prava živjeti u zdravoj sredini, ima pravo na rast i razvoj uvažavajući djetetovo dostojanstvo, te demokratska načela na koja ima pravo. Posebno je važna spoznaja o aktivnoj i kreativnoj prirodi djeteta što potiče njegovu osobnu kreativnost i stvaralačke sposobnosti. Humanističko-razvojni program uključuje dobro upoznavanje razvojnih osobina zakonitosti razvoja djeteta u svim elementima. Tako je znanstveno dokazano da razvoj djeteta u toj dobi određuje domete cjelokupnog razvoja u zreloj dobi”. Govoreći o cilju odgajatelja prof. Pintarić ističe kako je “potrebno uvažiti djetetovu znatiželju i aktivnosti, te biti svjestan da ono ima nebrojene stvaralačke sposobnosti, stoga je cilj odgajatelja doprinijeti cjelovitom razvoju djeteta sa što većim povezivanjem sa roditeljima”.
Izlaganje na temu “Roditelji i odgoj za ljubav” predvodila je bivša ravnateljica Državnog zavoda za zaštitu materinstva i mladeži dr. Štefanija Bortek-Knešaurek koja je izlaganje temeljila je na tri znanstvena istraživanja koje je pokrenula za svoga mandata u spomenutom Zavodu, a koja obuhvaćaju populaciju osoba sa navršenih 18 godina života. Iznoseći informacije o vrijednosnom sustavu mladih, utjecaju medija na djecu, te longitudinalno praćenje spolnosti mladih dr. Knešaurek ističe kako “nas dobijene informacije moraju zabrinuti, te se moramo preispitati kako smo odgajali vlastitu djecu, te koliko smo iskreno spremni bili čuti vlastitu djecu”? Istraživanje o vrijednosnom sustavu mladih i društvenih promjena provedeno je 1999. godine i rađeno je na uzorku od 1.700 ispitanika u dobi od 15 do 19 godina. Istraživanje je pokazalo da najveći utjecaj prema njihovoj samoprocjeni ostvaruje obitelj i prijatelji, zatim škola, knjige i Crkva, a potom televizija, tisak za mladež, filmovi i Internet. Prema istraživanju utjecaja medija na djecu u spomenutom istraživanju “pokazao se da je primarni utjecaj na odgoj djece roditeljska skrb i ljubav, te da dobro uspostavljeni kontakt između djece i roditelja smanjuje postojanje #!tabu#! tema i manji je broj društveno neprihvatljivih i devijantnih ponašanja u takvim obiteljima”. Treće istraživanje longitudinalnog praćenja znanja o spolnosti nažalost potvrđuje, kako ističe dr. Knešaurek, “nalaze prijašnjih dvaju jer brojke dobivene tim istraživanjima pokazuju da je seksualna nepismenost prisutna u 34% ispitanika, 22% je dobilo ocjenu dovoljan, 37% dobar, a 6% vrlo dobar. Izvrsnih je samo 1%”. Istraživanje zaključuje kako su djevojke značajno bolje informirane od mladića, obrazovanje majke pozitivno djeluje na seksualnu pismenost, a što je vjera važnija u ispitanikovu životu, seksualna pismenost je slabija. Skoro 90% ispitanika drži da seksualnu edukaciju treba uvesti u škole. Sukladno ovom podatku, Državni zavod je od 1997. do 2000. godine održavao seminare za profesore 7. i 8. razreda osnovne škole i profesore srednjih škola pod nazivom “Edukacija edukatora, znanje, ljubav i sretna obitelj”. “S obzirom na porazne zaključke koji proizlaze iz statistike moramo se zapitati jesmo li odgajali našu djecu za vrednote i jesmo li im znali prenijeti te vrednote ako su rezultati takvi?”, zapitala se na kraju svoga izlaganja dr. Knešaurek.
U kratkom vremenu vlč. Marko Lončar izložio je temu iz povijesti prirodnog planiranja obitelji, dok je dr. Pozaić iskoristio prigodu za predstavljanje nove knjige o. Ivana Fučeka “Naša nas savjest pita”. Knjiga je temeljena na člancima objavljenim u “Glasniku Srca Isusova i Marijina” poredanih u devet cjelina prema temama: pitanja iz morala općenito, iz obiteljskog i bračnog morala posebno, suvremeni krug pitanja iz bioetike koji obuhvaća; manipulaciju genima, biotehnološki napredak, o osobnosti zametka i sl. Nadalje obrađena su područja s novim pitanjima o seksualnosti, bolna pitanja o pobačaju, o pravima nerođenih i njihovom spasenju, o problemu obrambenog rata, štrajku glađu, te o problemu prenapučenosti. Posebno su obrađena pitanja o sakramentima ispovijedi i pričesti, cijeli niz tema zaokružuju teme o Bogu, te se u tom kontekstu nalaze pitanja o religioznim pokretima. Izdavač knjige je Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu.
Popodnevni dio izlaganja pratio je i predsjednik Vijeća za obitelj Hrvatske biskupske konferencije HBK krčki biskup Valter Župan.