Zadar, 5. 8. 2001. (IKA) Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa predvodio je u katedrali sv. Stošije u Zadru, pred mnoštvom nazočnih vjernika, svečanu koncelebriranu svetu misu za Domovinu i nazočnima uputiti svoju pastirsku poruku. U svim crkvama Zadarske nadbiskupije slavile su se mise za Domovinu po nedjeljnom župnom rasporedu. svi svećenici su svojim vjericima prenijeli Nadbiskupovu poruku za Dan domovinske zahvalnosti. U svojoj je poruci zadarski nadbiskup istaknuo: “Svaki vjernik Hrvat, i svaki građanin dobre volje u Hrvatskoj, svjestan je da je stvaranjem hrvatske države i njezinom cjelovitošću stvoren životni okvir za opstojnost, dostojanstvo i napredak hrvatskog naroda i svih građana. Svojom državom hrvatski narod je postao član svjetske zajednice naroda te joj doprinosi svoje duhovne i kulturne vrednote, a od svjetske zajednice naroda prima za uzvrat neke njezine vrednote kao doprinos svome razvitku i afirmaciji. Zato je samostalnost i nezavisnost naše hrvatske države od velikog značaja za očuvanje i razvitak, naše kulture, jezika, naše narodne tradicije, naše povijesti i duhovnosti. Stoga je u ovom trenutku bitno da svi: nosioci vlasti u zemlji i oporba, članovi zakonodavnih i sudbenih tijela, građanskih udruga i Crkve, imaju jasno definiran stav o njezinoj prošlosti i njezinoj budućnosti. Država je, dakle, način i okvir života i opstanka hrvatskog natroda. Baš zato ni pojedinac, ni bilo koja skupina, ni bilo koja vlast ne može izbjeći odgovornost za svoju državu. I svatko, mora doprinijeti njezinoj postojanosti i izgledu njezinog uljudbenog lica. I nikada se ne može u njezinom potvrđivanju i opstanku zaobići pravo i pravednost kako u samoj zemlji tako i u međunarodnim institucijama različitih razina. U uzavreloj atmosferi zbog neprihvatljivih prosudbi naše nedavne prošlosti, od nekih krugova iz inozemstva i nekih krugova u zemlji, stvorili su se u Hrvatskoj nepomirljivi blokovi o ulozi i značenju branitelja u našem osloboditeljskom ratu. U zbrci, koju nerijetko podržavaju neki mediji, omalovažava se proces osnivanja naše države i uloga branitelja. Crkva pozitivno ocjenjuje organiziranje obrane doma i domovine u ratu 1991-95. Hrvatska vojska nije nikada bila okupatorska vojska. U Domovinskom ratu je bila braniteljska. Crkva cijeni sve žrtve pale za domovinu. Crkva prizna svima zasluge za stvaranje nezavisne i suverene zemlje, od prvog predsjednika dr. Tuđmana, Hrvatskog sabora, političkih stranaka, naše hrvatske dijaspore iz svijeta i brojnih pojedinaca u zemlji i prijatelja iz svijeta. Zato je Crkva zabrinuta za omalovažavanje hrabrosti i broja žrtava sviju koji su doprinijeli našoj slobodi. Ne možemo prihvatiti nepotpune i nedobronamjerne ocjene zbivanja u Domovinskom ratu, bilo da dolaze iz nekih krugova u inozemstvu, bilo iz naše zemlje. Posebno zabrinjava nepravedno, i prema tome neprihvatljivo, izjednačavanje agresora i žrtve. Držimo također da se može i mora drugačije razgovarati i na načelima pravde, a ne političkih prosudbi, poduzimati neke mjere prema nejasnim i nekim tragičnim događajima za koje se terete neki hrvatski branitelji i neki hrvatski generali. Slažem se s izjavom Komisije HBK Iustitia et pax da se “pri ocjenjivanju zbivanja na našim prostorima, moraju uzeti u obzir sve okolnosti, mjesto, vrijeme i tijek događaja, kako bi se prosudbe donosile na načelima pravde, a ne prema polotičkim interesima i ’ravnoteži krivnje’. Šira svjetska javnost mora biti dovoljno obaviještena, a sud u Hagu dobiti dovoljno uvjerljive dokumente o uzrocima i posljedicama, o agresoru i žrtvi agresije na Hrvatsku”. Iz tih načela polazeći, treba zaželjeti svakoj hrvatskoj vladi, bez obzira iz kojeg bloka ili koalicije dolazi, da uspije u stvaranju jasne i čvrste pregovaračke pozicije s međunarodnim institucijama.
Svi moramo, vjernici i oni koji to nisu, svi ljudi dobre volje, raditi na tome da se ne produbi nutarnji lom u hrvatskom narodu nego da se postigne potreban konsenzus, to znači, slaganje, u cijelom narodu, među svim strankama, između vlasti i oporbe, oko bitnih stvari za opstanak i učvršćenje hrvatske države. To znači da nitko ne može samo sebi svojatati zasluge za nastanak hrvatske države i da treba priznati što je sve učinjeno zajednički i za zajednicu. Naime, oni koji su stvarali hrvatsku državu nisu je “stvorili samo za sebe i za svoje nego za sve njezine građane, pa i za one koji se nisu jednako zauzimali i žrtvovali za njezin nastanak i obranu. Prava ljubav prema narodu i samostalnoj državi nadilazi probitke pojedinaca i stranaka. U tome svjetlu je potrebno da sadašnja vladajuća koalicija bude otvorena prema prijašnjoj vlasti u priznanju njezinih zasluga za nastanak i razvoj hrvatske samostalnosti. S druge strane je prijeko potrebno da današnje stranke tzv. Hrvatskog bloka budu mnogo tolerantnije prema vladajućoj koaliciji. Jer, svi smo se 1991. godine, odlučili za svoju slobodu i branili samostalnu Hrvatsku.
U Domovinskom ratu smo svi naučili, kako iznad svih ljudskih mudrovanja i umišljenosti, pouzdanje u Boga može voditi do velikih ostvarenja. Doživjeli smo da je molitva čuda stvarala. Svi smo se obraćali Bogu, pojedinci, obitelji i doslovno cijela Crkva i narod. Krunica je postala simbol naše nade i oslonjenosti na Boga. Naše iskustvo uslišane molitve i ostvarenja slobodne domovine, usprkos bezbrojnim suprostavljenjima, potiču nas da se neprestano obraćamo Bogu u molitvi na učvršćenje i napredak naše domovine u zajednici naroda Europe i svijeta. Stoga je molitva jedan od načina naše odgovornosti za ovaj čas našega naroda i zemlje. Molitva je obveza svakog vjernika odgovornoga za uklanjanje zla i pobjede dobra u našim unutarhrvatskim odnosima. U tom smislu i Dan domovinske zahvalnosti jest jaki trenutak molitve za Božji blagoslov domovini, za Božji blagoslov svim nastojanjima da se potvrde i istina i pravda na našim prostorima te da zavlada sloga i mir u našoj zemlji. Tu molitvu, žarku i ustrajnu treba promicati u obiteljima, skupinama i župnim zajednicama, u cijeloj našoj Crkvi. “Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca otvorit će se” (Lk 11,10)”, kaže se među ostalim u poruci zadarskog nadbiskupa mons. Ivana Prenđe. (i08065nz/sv)