Ženeva, 28. 7. 2001. (IKA) – UN-ova Komisija za ljudska prava upozorila je na moguće banaliziranje pomoći pri umiranju. Zadaća je te Komisije intervenirati u slučaju da država legalizira zakonske mjere koje s predumišljajem okončavaju ljudski život. To se ne odnosi samo na aktualnu praksu već i moguće buduće situacije koje bi mogle rezultirati iz novih zakona, osobito one u kojima bi samo značenje čina bilo “razvodnjeno”, banalizirano. Postoji naime opravdana bojazan da bi liječnici koji aktivno pomažu pri umiranju mogli za kratko vrijeme postati “nesenzibilni”.
U pozadini toga stava Komisije je novi nizozemski zakon o eutanaziji koji još ove godine stupa na snagu. Podsjećamo, aktivna pomoć u umiranju nekažnjiva je ako bolesnik trpi nepodnošljive bolove, nema izgleda za izlječenje i više puta jasno izrazi molbu za pomoć. Liječnik je tada dužan naći kolegu koji će se složiti s njegovom odlukom, a državno tužilaštvo dužno je intervenirati samo ako postoji opravdana sumnja u ispravnost liječnikove odluke. Ukoliko je zaista prekršio pravila, može biti osuđen na zatvorsku kaznu do 12 godina. Vijeće je zabrinuto, jer podaci nizozemske Vlade govore o više od 2.000 slučajeva aktivne pomoći pri umiranju i liječnički potpomognutog samoubojstva protekle godine. Zabrinjavajuće je što takvu pomoć bez roditeljskog pristanka mogu zatražiti i maloljetnici iznad 16 godina. Stoga je UN-ov gremijum zatražio od nizozemskih vlasti da ga u sljedećih 12 mjeseci iscrpno izvijeste o provođenju njihova naputka o primjeni zakona o eutanaziji. (i07397sd)