Rim, 11. 7. 2001. (IKA) – “Turizam se, bez sumnje, može smatrati jednim od novih areopaga evangelizacije”, ističe se u “Pastoralnim smjernicama za turizam” Papinskog vijeća za pastoral selilaca i putnika predstavljenim jutros u Vatikanu. “Razvoj turističke djelatnosti”, kaže se u novom dokumentu, “donio je korist mnogim osobama i cijelim zemljama, ali je istodobno često bilo izvor degradiranja prirode i samih ljudi”. Dokument navodi neke činjenice koje svjedoče o spektakularnom širenju turizma posljednjih desetljeća: “Sredinom XX. stoljeću, kada je turizam u industrijaliziranim zemljama postao mnogima pristupačan, broj inozemnih turista u svijetu kretao se oko 25 milijuna. Od tada do prošle 2000. godine taj se broj povećao na 698 milijuna. Još snažniji rast zabilježen je u domaćem turizmu na nacionalnom području pojedinih zemalja. Za 2020. predviđa se oko 1.600 milijuna međunarodnih turističkih putovanja. Turistička industrija se pretvorila u jednu od najsnažnijih gospodarskih snaga u cijelome svijetu te u nekim zemljama zauzima prvo mjesto”. Međutim, primjećuje to Papinsko vijeće, “turistička djelatnost pokazuje i svoje negativne strane”. “Osobe koje je promiču i koji je uživaju, često je koriste za vlastite nezakonite ciljeve, u nekim slučajevima kao oruđe izrabljivanja a u drugim kao prigodu za nasrtaj na osobe, uljudbe i prirodu”. Zbog toga dokument preporučuje turističkim poduzetnicima i djelatnicima “da dopuste da ih nadahnjuju oni kriteriji u kojima se gospodarska djelatnost smatra služenjem osobi i zajednici a ne samo izvorom prihoda”. Na osobit je način “ekološko pitanje, koje je na vrlo osjetljiv način vezano uz turizam, vidik o kojem se mora primjereno voditi računa u promicanju turističke djelatnosti”. Pored toga, opaža to Papinsko vijeće, “svaki napor upravljen posvješćivanju odgovornosti među kršćanima za jednostavnim i solidarnim načinom života na njihovim putovanjima u zemlje u razvoju bit će uzaludan ako sami turistički djelatnici i organizatori ne budu vođeni primjerenom osjetljivošću”.
“Pastoralne smjernice za turizam” preporučuju zato da se na području turizma uspostavi korisna suradnja između Crkve i društva. “Pastoral turizma”, kaže se u dokumentu, “mora uspostavljati i poticati suradnju s državnim ustanovama, turističkim organizacijama i ostalim udrugama koje djeluju u turizmu kako bi se širila kršćanska vizija turizma te razvila ‘implicitna mogućnost novog humanizma’ u turizmu”. Osim toga “morat će se također na svim razinama tražiti tijesna suradnja sa udrugama koje se bore protiv situacija koje štete ljudskom dostojanstvu i za koje je i turizam odgovoran, poput tzv. ‘spolnog turizma’, ovisnosti o drogama, uništavanja okoliša, nanošenja štete kulturalnom identitetu i pljačkanja baštine. Posebno je kršćanin dužan upozoriti na te teške situacije i učiniti sve što je u njegovoj moći da bi ih se uklonilo”.
Crkvenoj zajednici Papinsko vijeće za selioce i putnike preporučuje da se “vrlo pomno priprema” za prihvat putnika “u mjestima specifično religijskog karaktera”. Među njima su na osobit način “svetišta, odredišta kršćanskih hodočašća, u koja u velikom broju dolaze i turisti, bilo iz kulturalnih pobuda, bilo zbog odmora i religijske privlačnosti”. Opažajući kako “ti posjeti mogu biti znak željenog povratka Bogu” u dokumentu se ističe kako “svetišta stoga moraju pružiti primjereni prihvat tim posjetiteljima, koji će im pomoći prepoznati smisao njihova života i shvatiti cilj na koji su pozvani”. (i07143sa)