PREMINUO DUGOGODIŠNJI RAVNATELJ “GLASA KONCILA” MONS. DR. JOSIP LADIKA
Zagreb (IKA )
U bolnici “Sestre milosrdnice” u Zagrebu u nedjelju 24. lipnja navečer umro je nakon duže teške bolesti mons. dr. Josip Ladika, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog i počasni ravnatelj “Glasa Koncila”.
Zagreb, 25. 6. 2001. (IKA) – U bolnici “Sestre milosrdnice” u Zagrebu u nedjelju 24. lipnja navečer umro je nakon duže teške bolesti mons. dr. Josip Ladika, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog i počasni ravnatelj “Glasa Koncila”. Svoj svećenički vijek ispunio je pastoralnim radom, predavanjem pastoralne teologije, posebno promicanjem katehetike i kateheze. Bio je istaknuti koncilski teolog Crkve u Hrvata, suradnik hrvatskih biskupa i zauzeti djelatnik poratnoga katoličkog tiska, promicatelj crkvene izdavačke djelatnosti te podupiratelj gotovo svih novih inicijativa Crkve zagrebačke ili Crkve u Hrvata. Uz autorsko pisanje bavio se prevođenjem te je na sve načine svjesno pridonosio boljitku ne samo Crkve zagrebačke nego i čitave Crkve u Hrvata.
Mons. Ladika bio je rođen od oca Stjepana i majke Katarine 21. lipnja 1923. u Kamanju kod Ozlja, gdje je završio i osnovnu školu. Gimnaziju je završio u sjemeništu na Šalati u Zagrebu te je nastavio pripravu za svećeništvu u zagrebačkoj bogosloviji. Na kraju drugog svjetskog rata iskusio je paniku povlačenja pred partizanima te je preživio Bleiburg. Po povratku u Zagreb iskusio je zatvor i šikaniranja na odsluženju vojnoga roka. Za svećenika je bio zaređen 5. prosinca 1948. te je kao dušobrižnik djelovao u Bjelovaru, Ivanjskoj, Varaždinu, Sv. Mariji u Zagrebu i opet u Bjelovaru. Od 1954. do 1964. bio je aktuar Nadbiskupskoga duhovnog stola u Zagrebu, a 1964. postao je prebendar i upravitelj Glasa Koncila. Na Bogoslovskom fakultetu u Zagrebu licencijat je položio 1955. i doktorat 1960., a od 1976. postao je i profesor. Od 1979. do umirovljenja bio je i pročelnik katedre pastoralne teologije. Na Katehetskom institutu djelovao je od 1974. kao predavač, a od 1976. do 1984. i kao voditelj toga Instituta koji je za njegova upravljanja od dvogodišnjeg prerastao na četverogodišnji studij a uveden je i izvanredni studij.
Još kao mladi svećenik g. 1955. započeo je okupljati zagrebačke srednjoškolce, sveučilištarce i mlade intelektualce utirući putove suvremenoj katehizaciji mladeži. Iz njegovih okupljanja mladih u crkvi sv. Katarine na Gornjem Gradu te u župama Sv. Blaža i Sv. Jeronima izrasli su brojni katolički intelektualci koji danas zauzimaju vrlo odgovorna i istaknuta mjesta u suvremenom hrvatskom društvu. G. 1970. i službeno je imenovan delegatom za katehizaciju u zagrebačkoj nadbiskupiji te se zauzimao za organiziranje Crkve na tom području. Na njegov su poticaj imenovani koordinatori kateheta za pojedine dobi, a 1973. osnovano je Katehetsko vijeće nadbiskupije zagrebačke kojemu je dr. Ladika bio na čelu. U okviru toga vijeća na njegovo poticanje ordinarij je osnovao i Katehetski centar nadbiskupije zagrebačke u kojem se do uvođenja vjeronauka u škole koordinirala katehizacija osnovnoškolaca, srednjoškolaca te studentske i radničke mladeži. Kao predstojnik toga centra od osnutka dr. Ladika više je puta pokušavao pokrenuti inicijative: koordinaciju katehizacije za odrasle i empirijsko istraživanje u svrhu organizacije katehizacije na području grada Zagreba i cijele nadbiskupije.
Od samog osnutka Katehetskog vijeća BKJ Ladika mu je bio član te je jedan od inicijatora i organizatora Katehetske ljetne škole, a bio je na čelu ekipe koja je pripremala dokument BKJ, objavljen 1983. u Zagrebu: “Radosno naviještanje Evanđelja i odgoj u vjeri”. Bio je i delegat BKJ kod UNDA-e, međunarodnoga udruženja za radio i televiziju.
G. 1988. imenovan je kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog te obavljao službe lektora i arhiđakona Zagrebačkoga arhiđakonata, a promaknut je i na čast monsinjora.
Od samih početaka, a osobito od 1964. godine pa do 31. ožujka 1999. dr. Ladika bio je ravnatelj “Glasa Koncila” posebno uspješno vodeći gospodarstvo te izdavačke kuće koja je zahvaljujući i njegovim naporima sve vrijeme opstala i djelovala bez subvencija sa strane. Inicirao je ili sudjelovao je u brojnim akcijama “Glasa Koncila”, posebno u izdavačkim projektima. Bio je odgovorni urednik Glasa Koncila od 250. broja (4. ožujka 1973) do 507. broja (12. lipnja 1983) te “Maloga koncila – Maka” od ožujka 1973. do 14. lipnja 1983, a bio je i odgovorni urednik svih izdanja “Glasa Koncila”. Zbog zasluga za promicanje katoličkoga tiska u našoj Crkvi nadbiskup Josipa Bozanić imenovao ga je nakon umirovljenja doživotnim počasnim ravnateljem “Glasa Koncila”. (i06481im/sv)