SAMI SUDIONICI POSTAJU APOSTOLI DUHOVNIH VJEŽBA
Zagreb (IKA )
Razgovor s mons. Joškom Šantićem u “Glasu Koncila” o duhovnim vježbama za vjernike povjerene duhovnoj skrbi Vojnog ordinarijata
Zagreb, 14. 6. 2001. (IKA) – “Sami sudionici postaju apostoli duhovnih vježba” naslov je razgovora s generalnim vikarom Vojnog ordinarijata mons. Joškom Šantićem što ga donosi “Glas Koncila” u svome broju od 17. lipnja. Razgovor je posvećen duhovnim vježbama za vjernike povjerene pastoralnoj skrbi Vojnog ordinarijata koje pobuđuju sve veće zanimanje (u proljetnom turnusu duhovnih vježbi za profesionalne vojnike i redarstvenike ove godine sudjelovalo je oko 700 osoba). Kao glavni razlog organiziranja tih duhovnih vježbi mons. Šantić na početku razgovora ističe: “Naša vojska je prošla obrambeni rat. Katekizam Katoličke Crkve veli da je rat najveće zlo koje se čovjeku može dogoditi. Rat, makar bio i obrambeni, donosi određene traume i mnoga pitanja u čovjeku i vjerniku. Duhovnim vježbama željeli smo dati odgovor na mnoga ta ljudska pitanja. Želja nam je da se u toj trci vojničkog i redarstvenog života ljudi zaustave nekoliko dana, pokušaju sebe staviti u svjetlo Evanđelja, u svjetlo Isusove riječi te se osobno upitati o smislu svoga života”, kaže mons. Šantić. Duhovnim su vježbama obuhvaćeni svi u Hrvatskoj vojsci i policiji koji to žele, nastavio je mons. Šantić dodajući kako sve više raste broj onih koji su u duhovnim vježbama sudjelovali već u više navrata. Govoreći o broju sudionika sa zadovoljstvom ističe da je taj broj u porastu što pokazuje veliko zanimanje za te duhovne vježbe. Pri tome ističe i veliki problem organiziranja duhovnih vježbi zbog pomanjkanja adekvatnog prostora. Glavnina voditelja su djelatnici Vojnog ordinarijata i kapelani koji se osjećaju spremnima za to i koji već imaju iskustva u vođenju duhovnih vježbi a u Vojnom ordinarijatu pokušavaju dobiti određeni broj vanjskih suradnika. Na novinarski upit imali kakve informacije koliko su sudionici duhovnih vježbi zadovoljni tim oblikom evangelizacije mons. Šantić odgovara: “Na kraju duhovnih vježba reknemo da tko želi može zabilježiti svoje dojmove, anonimno ili s potpisom, već prema volji. Postoji u tom obliku veoma lijepa povratna informacija koja je pozitivna. Ako postoji kritika, onda se uglavnom odnosi na želju da bi duhovne vježbe trajale duže: ne tri puna dana nego cijeli tjedan. Također postoji povratna informacija iz vojarna od najodgovornijih s tvrdnjom da se oni koji su obavili duhovne vježbe ipak drugačije ponašaju. Sama činjenica da sam broj zainteresiranih raste pokazuje da je ova stvar prisutna među našim vjernicima”, rekao je mons. Joško Šantić u razgovoru za “Glas Koncila”. (i06277sa)