Draga braćo misnici, dragi redovnici i redovnice! Draga braćo i sestre!

Utjelovljenjem po Duhu Svetom, Isus Krist je ušao u povijest čovječanstva, rađajući se u krilu Djevice Marije. Time je obilježio i osmislio hod čovjeka prema vječnosti. Našim krštenjem, ušao je i u naš osobni život. I više ne možemo živjeti kao da se nije utjelovio, rodio, trpio, umro i uskrsnuo. Ostavio nam je Crkvu kao opći sakrament spasenja. U njoj smo svi po dostojanstvu jednakopravni članovi – braća i sestre, razlikujući se jedino po ulozi koju obavljamo. Crkva nam, dijeleći sakramente, daje osobna sredstva spasenja i sudjelovanje na putu spasenja. Postajemo dionici milosti koju je Isus zaslužio i darovao.

Papa Franjo rado upotrebljava riječi: “Isus je s nama u hodu”. Dok živimo mi se ostvarujemo kao putujuća Crkva usmjerena prema vječnosti. Ta vječnost osvijetljena je uskrsnim jutrom, kada je Krist pobijedio smrt. On svojim uskrsnućem osmišljava svaku patnju i svako trpljenje. Osmišljava i tamu groba, gdje ljudska pamet staje i nema odgovora. Svojim uskrsnućem Krist je pobijedio smrt, nadvladao tamu groba i razotkrio tajnu vječnosti. Uskrsno jutro je zora naše nade i naše vjere u ovom životnom hodu.

Sveti Luka evanđelist, nadahnut Duhom Božjim, ostavi nam pisano svjedočanstvo o hodu dvojice učenika u Emaus (usp. Lk 24,13-35). Tu čitamo da su učenici nastojali pobjeći od krute stvarnosti koju su doživjeli kada je Isus razapet i umro. Istodobno, zbunjivalo ih je i govorkanje u gradu da je uskrsnuo i da ga više nema u grobu. Dok su s tim tegobnim mislima hodili i razgovarali nisu prepoznali Isusa koji im se približio. I ne samo da je krenuo s njima nego se zainteresirao i za njihov razgovor. Tada im je tumačio pisma koja navještaju sve to što se dogodilo, a čega su oni svjedoci. I dok im je tumačio srce im je gorjelo.

I mi u ovom životnom hodu prebiremo stvarnost koju smo preživjeli i(li) proživljavamo. Zavladalo je jedno beznađe i kukanje kako “nema nama ovdje života”. Mnogi bi htjeli pobjeći od te krute stvarnosti. Svojim beznađem trujemo javnost i druge obeshrabrujemo. Posebno je problematično kada to čine oni koji su “bili uz Isusa” i kada njihov razgovor i zanimanje nije više Isus, nego su neki drugi interesi. Kao da ne primjećujemo Isusa koji s nama hodi. Ne čujemo njegovo tumačenje pisma. Naša nas je sebičnost zatvorila u ovozemaljske interese i ideje.

Zar ne primjećujemo da nam s različitih strana govore: “Nema vama tu života!” Mnogi (po)vjeruju u te riječi i bježe, a mnogi se tako obeshrabruju. U mjesta koja smo mi nastanjivali, potom dođu neki drugi ljudi i tu žive normalno. Nestalo je one hrabre vjere naših otaca kojima je križ bio njihov identitet. Zgrabila nas je jedna čudna klima bježanja od križa. Za vrijeme komunizma, kada su “programatski” znali izrugivati križ, nas – Isusove učenike – snalazile su brojne kušnje. Tada je bilo snage jer smo vjerovali da je Isus s nama, da s nama hodi, da nam tumači svoju poruku spasenja. Pitam se: zašto smo posumnjali u njegovu prisutnost, u njegov hod s nama i zanimanje za “naš razgovor”?

Slaveći ovaj Uskrs, valja nam opet prepoznati Isusa na našem putu; valja nam izgrađivati povjerenja u njega; ne dati se zavesti i zavaravati pričama onih kojima su samo ovozemaljske lagodnosti jedini životni cilj. Uskrs nam obasjava ovaj zemaljskim hod nadom u vječni život. Osmišljava naš križ, našu patnju nadom Božje ljubavi koja se očituje u tom njegovu hodu s nama.

Zato želim u prvom redu vama, svećenici, kojima su povjerene ove duše, da vam gori srce od njegove blizine te tim žarom ne bježite od krute stvarnosti nego se radosno vratite svome stadu i donesete onu poruku da ste “vidjeli Gospodina” i “prepoznali u lomljenju kruha”; da ste ga vidjeli očima vjere. Zato nadu naviještate i svjedočite! Vama, dragi redovnici i redovnice, želim da vaše opredjeljenje slijediti Isusa izbliza, bude divno svjedočanstvo i jamstvo da je on s nama u našem životnom hodu. Neka vjernici u vašem opredjeljenju prepoznaju Isusovu prisutnost, njegovo tumačenje i dožive radost, Božanskom ljubavlju potaknutoga, plamtećega srca.

Vama, dragi vjernici, koji sve više olako (po)vjerujete lažnim prorocima, želim da vam Uskrs otvori oči i prepoznate Isusa na vašem životnom hodu. Želim da povjerujete Isusu čija je riječ život, vatra ljubavi, svjetlo i radost. Iz te Isusove prisutnosti neka se vaš hod ohrabri te se oduševljenije, s nadom, suočavate sa svim životnim križevima. Neka nas tako krijepi njegova prisutnost da nas ne preplaše nikakve ovozemaljske stvarnosti. Ovim svijetom ne upravlja ni Europska unija, ni SAD-e ni Rusija niti ikoja ovozemaljska sila. Bog je onaj koji upravlja ovim svijetom i našim životom.

Prvi dar Uskrslog Gospodina preplašenim učenicima bio je uokviren riječima: “Mir vama”. Taj mir Uskrslog Krista želim vašim dušama i vašim obiteljima. Taj mir želim našem narodu u ovoj napaćenoj zemlji koju razapinju nepravda i sebični interesi: da u njoj živimo u jednakopravnosti s drugima i drugačijima. Taj Kristov mir želim cijelom svijetu. Vidimo kako sebični interesi manipuliraju s malim ljudima u korist velikih interesa. Oni nisu opće dobro, nego proizvode tolike nepravde, krvoprolića, izbjegličke kolone…
Posebni dar Uskrslog Krista jest oproštenje grijeha. Želim da svatko osobno doživi oslobođenje svih grijeha, te u mirnoj savjesti sijemo radost zajedničkog života čuvajući dostojanstvo čovjeka.

U tom duhu želim sretan i blagoslovljen Uskrs! Neka uskrsne radosna vjera u vašim dušama, neka uskrsne sloga i mir među ljudima, neka zavlada ljubav koja zrači svjetlom uskrsnog jutra.
Marija Majka, neka vas prati u tom hodu kroz svagdašnjicu s Isusom i s našim bližnjim s kojim smo suputnici na ovom svijetu.
Uz želju da vam bude sretan Uskrs, sve vas srdačno pozdravljam i na sve zazivam obilje Božjeg blagoslova!

Vinko kardinal Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski