Trakošćan, 14. 5. 2001. (IKA) – U nastavku savjetovanja “Izazovi roditeljstva: pojedinac – obitelj – društvo”, koje u povodu Međunarodnog dana obitelji, koji se slavi 15. svibnja, priređuje Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, govorio je dr. Vlatko Previšić. Govoreći o suvremenoj hrvatskoj obitelji između odgojne i socijalne uloge, dr. Vlatko Previšić rekao je kako obitelj u postmodernom i globalizacijskom društvu proživljava stanovitu zbunjenost, a nalazi se i pred novim zahtjevima. “Nekada se vrijeme”, rekao je, “mjerilo na ono prije i poslije Krista, a od 1985. ako to nije svetogrđe, govori se o vremenu prije i poslije Billa Gatsa”. Posebno se osvrnuo na odgojnu zadaću škole koja je prema njegovu mišljenju atrofirala.
Govoreći o obitelji kao temelju društva predsjednik Vijeća za obitelj HBK krčki biskup Valter Župan istaknuo je kako je iza nas vrijeme koje je osporavalo obitelj, budući da je ona prva, temeljna i najosnovnija. Obitelj je izdržala u prvom redu zato jer crpi snagu iz moralnih i afektivnih resursa kojih je ona sama čuvarica. Rekavši kako je obitelj u stanovitom procesu tranzicije biskup je istaknuo kako treba poštivati instituciju obitelji poštivajući svakog pojedinca u njoj. “Novi način kojim treba izreći istinu o obitelji jest da je obitelj zajednica ljubavi i solidarnosti kao što stoji u Povelji o obitelji. To je zajednica koja nema svoj temelj u zakonskoj regulativi niti se temelji na koristi koju može pružiti svojim članovima, već se temelji na sposobnosti obiteljske familijarne ljubavi i na toj ljubavi zasniva zajedništvo života”, rekao je biskup Župan.
“Vrednovati dakle obitelj, kao zajednicu ljubavi hitan je poziv današnjeg vremena koje teži povratku ljudskim vrednotama. Ako se obitelj priznaje na prvom mjestu, kao zajednica ljubavi i solidarnosti, ona je u stanju odgovarati najdubljim potrebama čovjeka, ne onim potrebama koje su njemu stvarale društvene strukture, nego potrebama koje proizlaze iz naravi – biti čovjek i po kojim on izgrađuje društvo u kojem živi. U najdubljjim dubinama svoga bića čovjek vapi za ljubavlju i može pružiti ljubav, traži i može pružiti solidarnost. Priznavajući obitelj kao zajednicu ljubavi i solidarnosti postavljamo temelje za viziju čovjeka na kojoj se jedino može graditi nada o humanom društvu i budućnosti, istaknuo je krčki biskup.
Navodeći nauk pape Ivana Pavla II. o dimenziji obiteljske ljubavi biskup je istaknuo da čovjek postaje slika Božja ne toliko u časovima samoće, koliko u času zajedništva. Ljubav, međutim, ne počiva samo na osjećaju već ona ima društveni značaj te se mjeri solidarnošću. Obitelj nije samo socio-kulturne, nego u prvom redu antropološke naravi, jer odgovara naravi ljudskog bića, pa je u stanju odgovarati najdubljim čovjekovim potrebama. Tako obitelj postaje “sjemenište države” što je istinska, društvena, kršćanska vrednota. Obitelj je privilegirano mjesto gdje mir i bratstvo rastu zajedno, zaključio je biskup Župan.
U nastavku savjetovanja “Izazovi roditeljstva: pojedinac-obitelj-društvo” dr. Adinda Dulčić govorila je o psihodinamici roditeljstva i istaknuvši da se čovjek rađa dvaput: biološki i psihološki. Govoreći o izazovima roditeljstva na početku 21. stoljeća dr. Marina Duković rekla je kako su vrijednosti stečene tradicijom nestale ili su dovedene u pitanje. Dr. Aleksandra Korać govoreći o tome što znači biti roditelj po obitljskom zakonu rekla je kako se velika većine djece u Hrvatskoj još uvijek rađa u braku i u usporedbi s drugim zemljama može se reći da smo još uvijek tradicionalniji. U Islandu se primjerice 60 % djece rađa izvan braka dok je u nama susjednoj Sloveniji 1996. godine taj broj iznosio 32%. Problemi postoje kada se želi ostvariti roditeljstvo uz medicinsku pomoć kao i posvojenjem djece. U 1999. godini zaključeno je samo 160 posvojenja, pa se brojna djeca nalaze po domovima. Iste godine zaključena su samo 4 slučaja oduzimanja roditeljske skrbi. Govoreći o izazovima roditeljstva za samohrane majke voditeljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije Jelena Brajša istaknula je probleme uglavnom onih majki koje su se igrom slučaja našli u toj ulozi, ali ne i o onima čiji je to izbor. Samohrane majke koje se javljaju često su nezaposlene, a najteži im je problem psihološke naravi jer su često odbačne od svojih sredina. Danas država štiti samohrane majke, dok ih tradicionalne, pa i vjerničke sredine još uvijek stigmatiziraju. Caritas Zagrebačke nadbiskupije takvim majkama pruža pomoć već 35 godina, a da sada je 1.350 djevojaka-majki bilo razmješteno po Caritasovim kućama. Oko 60 % njih je s osmogodišnjom školom, 35% sa srednjoškolskom naobrazbom, dok 5% ima visoku naobrazbu.
U nastavku rada savjetovanja prikazani su rezultati ankete o obiteljskim i socijalnim povlasticama u Republici Hrvatskoj te je nastavljen rad po radionicama.
(i05296hr/tš/tg)