Zagreb, 11. 5. 2001. (IKA) – U sklopu Međunarodne konferencije “Oprost i pomirenje” sudionici su u četvrtak 10. svibnja i u petak 11. svibnja u radnim skupinama nastojali dati odgovore na obrađenu problematiku. Tako su u četvrtak radne skupine obradile teme opraštanje i pravednost, oprost i pomirenje u kontekstu trenutačnih društvenih prilika, povijesna pamćenja i zaborav, nesporazumi oko opraštanja, pomirenja i mira te kažnjavanje zločina. Skupine su pokušale formulirati aktualne sukobe u hrvatskom društvu. Zaključeno je kako se radi o induciranim sukobima koji prikrivaju one realne. Sukobi unutar političke oligarhije, ideološki i regionalni sukobi za realnu pozadinu imaju socijalno stanje. Crkva je pozvana biti nositelj opraštanja i pomirenja i u tome ima najveći kredibilitet. Ona može biti ta koja će pomagati institucijama države da dobiju kredibilitet, ali kroz solidarnost s potrebnima. Od Crkve se, međutim, često tek očekuje da “stane na moju stranu”, a ne da bude normativ! Potrebno je također stvoriti pretpostavke da Crkva u javnosti istupa kritički, a ne isključujući. U petak je u radnim skupinama bilo riječi o međureligijskog i međunarodnog suradnji, djelovanju preko postojeće crkvene infrastrukture, nefomalnim oblicima izgradnje mira (kulturno-sportskim susretima mladih) i o suradnji s nevladinim organizacijama. Zaključeno je kako se unutarcrkvene strukture trebaju odgojiti za proces istinskog obraćenja. Polja djelovanja su široka, a posebno važno je djelovanje preko školskog vjeronauka gdje bi trebale biti prezentirane teme socijalnog nauka Crkve i široka lepeza tema odgoja za mir. Za usvajanje kršćanskih vrednota nužno je poraditi na pastoralu obitelji (u crkvenim i izvancrkvenim strukturama) usmjerenom na učenje opraštanja, pomirenja i međuljudskih odnosa. Kao rješenje pokazao se nužan rad sa studentima, posebice studentima teologije. Što se tiče uloge Caritasa smatra se da je potrebno njegovo temeljno restrukturiranje: vjernici bi pod okriljem Caritasa trebali preuzeti aktivnu ulogu u mirotvornoj edukaciji, a ne samo ostati pasivni primatelji pomoći. Važno je i djelovanje kroz pokrete, tj. bazične zajednice unutar Katoličke crkve, koje su na tom području već mnogo učinile. Jedna od tema bila je i suradnja s nevladinim organizacijama. Suodnos s nevladinim organizacijama trebao bi se temeljiti na dijalogu, istraživanju istine i znanstvenoj analizi.