Istina je prava novost.

CROPAX “OPROST I POMIRENJE – IZAZOVI CRKVI I DRUŠTVU” (3)

Konkretnim promišljanjem tema odnosa žrtva-počinitelj-oprost i pomirenja započeo je danas drugi dan radnog dijela Međunarodne konferencije “Oprost i pomirenje”.

Zagreb, 11. 5. 2001. (IKA) – Konkretnim promišljanjem tema odnosa žrtva-počinitelj-oprost i pomirenja započeo je danas 11. svibnja drugi dan radnog dijela Međunarodne konferencije “Oprost i pomirenje”. Nakon mise, program je otvoren izlaganjem dr. Ante Vučkovića profesora na Katoličkom bogoslovom fakultetu Sveučilišta u Splitu temom “Traženje oproštenja kao ophođenje s vlastitim nedjelima”. Prema njegovom mišljenju, stanje duha u našem vremenu obilježeno je s previše usijanog pamćenja s jedne strana te s previše zaborava s druge strane. To ukazuje, smatra on, kako prejako pamćenje podnesenih nepravdi nerijetko prati i pojačani zaborav kao izlaz iz statusa žrtve. Kajanje, priznanje i nadoknada štete predstavljaju način olakšanja i promjene, no tražiti oproštenje znači izići iz sljepoće usijanog pamćenja koje vidi samo svoju patnju, a slijepo je za patnju drugoga, smatra dr. Vučković. Dekan Srpskog pravoslavnog fakulteta iz Beograda dr. Radovan Bigović odustao je od pripremljenog predloška na temu “Mogućnosti pokajanja i pomirenja među narodima” te je prisutnim sudionicima konferencije prenio svoj trenutačni dojam. “Već 10 godina se uporno pitam zašto Crkva i druge vjerske zajednice tako nemoćno djeluju na povijesne tokove? Uvijek iznova krivica je u drugome. Tako je i u odnosu Hrvata i Srba”, rekao je dr. Bigović. Za takav je stav dr. Bigović prozvao idejne kreatore u krugovima intelektualaca i moguće crkvene elite. Gledajući na taj stav kroz prizmu kršćanskog nazora, predavač je napomenuo kako on nema nikakve veze s kršćanstvom. “Kršćanin mora voljeti grešnika bez obzira. Ako priznamo da smo grešna bića to je izlaz iz takvog stanja. Dakle, izlaz je u priznanju naše grešnosti. Crkva i vjerske zajednice mogu pomoći da dođe do normalizacije odnosa uz uvjet da crkveno svjedočenje bude istinsko svjedočenje, a za to treba promijeniti perspektivu”, mišljenja je dr. Bigović. On vjeruje kako je najveći problem sredine iz koje dolazi “problem različitosti” koji je na ovim prostorima bio koban. Patološki strah od različitosti drugoga javlja se i u Crkvi. Rješenje i izlaz iz takvog stanja dekan Bigović vidi u odgoju za različitost, u prihvaćanju i poštivanju tuđe slobode. Predavanje “Ni Kajin, ni Abel – o pomirenju s onu stranu žrtve i počinitelja” održao je dr. Ivan Šarčević s Franjevačke teologije u Sarajevu. Istaknuvši poznatu sintagmu “Mogu oprostiti, no neće se promijeniti” dr. Šarčević je ukazao kako nas ne zanimaju drugi, nadopunjujući to “duhovnom shizofrenijom odvojenosti duhovnog i stvarnog života”. Dr. Norbert Kunze, teolog i psiholog obiteljskog savjetovališta s područja Rottenburg-Stuttgart iznio je temu “prikrivanje nasilja u odnosima”. (i05247hr/pp/tg/kj)