PAPA NA MALTI POZVAO NA PONOVNO OTKRIVANJE CRKVE KONCILA
Valletta
Papa na današnjoj misi, na kojoj se okupilo sto tisuća ljudi, proglasio troje blaženika otoka Malte: Giorgia Precu, Ignazija Falzona i s. Mariju Adeodatu Pisani.
Valletta, 9. 5. 2001. (IKA) – Sto tisuća ljudi, gotovo trećina pučanstva otoka Malte, pozdravilo je Papu na posljednjoj dionici njegova putovanja “tragovima svetog Pavla apostola. “Nova evangelizacija” traži da svi katolici promiču “shvaćanje Crkve kao zajednice cijeloga Božjeg naroda koje je predložio II. vatikanski koncil”, rekao je Papa na misi proglašenja troje malteških blaženika (Giorgio Preca, Ignazio Falzon i s. Maria Adeodata Pisani).
Ivan Pavao II. pozvao je vjernike Malte na “novo doba jedinstva i dijeljenja odgovornosti između svećenika, redovnika i vjernika laika” ističući da unutar crkvene zajednice “postoje različite zadaće i službe, ali su svi pozvani surađivati u promicanju Kristova kraljevstva pravde, mira i ljubavi”. Govoreći o istaknutim duhovnim odlikama novih blaženika Papa je podsjetio kako je don Giorgio Preca “bio začetnik na polju kateheze i u promicanju uloge laika u apostolatu što je Koncil kasnije na osobit način istaknuo”. Poniznost i blagost, ali i sposobnost “nasljedovanja Kristova primjera Krista raspetog opraštajući svaku uvredu”, to su, prema Papi, glavne kreposti don Giorgia, svjedoka “poruke uzajamnog poštivanja i opraštanja koja je danas toliko neophodna na Malti i u svijetu” jer “blagost blaženstava ima snagu da preobrazi obitelji, radna mjesta i odgojne ustanove, gradove i sela, politiku i kulturu”. Blaženi Ignazio Falzon, nastavio je Sveti Otac, prethodnik je “ekumenskog duha poštivanja i dijaloga koji je danas toliko poznat, no koji u ono doba nije bio tako raširen” dok je s. Maria Maria Adeodata Pisani “postala izvor duhovne i misionarske plodnosti bez koje Crkva ne može naviještati Evanđelje kako to Krist traži, jer poslanje i kontemplacija trebaju jedno drugo”. U zavjetovanom životu, zaključio je Papa, danas je osim obnove nužno “iznova vrednovati najdublje teološke razloge toga osobitog oblika posvećivanja. Još uvijek očekujemo puno ostvarenje nauka II. vatikanskog koncila o transcendentnoj vrijednosti one osobite ljubavi prema Bogu i prema drugima koja vodi životu usredotočenom na zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti”. (i05179sa)