Zadar, 7. 6. 2001. (IKA) – Ni kišno vrijeme na Nedjelju Dobrog Pastira 6. svibnja nije moglo omesti početak svečanog obreda posvete nove župne crkve Uznesenja Marijina u Dračevcu Zadarskom, koju je pred više tisuća vjernika, među kojima je bila skupina vjernika iz pobratimske župe Gorno, biskupija Bergamo iz Italije, u nazočnosti donatora iz Rima mons. dr. Šime Duca, generalnog vikara mons. Milivoja Bolobanića, župnika mons. Rozarija Šutrina i dvadeset svećenika posvetio zadarski nadbiskup Ivan Prenđa.
Na početku slavlja župnik don Rozario pozdravio je nazočne, izrazio zahvalnost svemogućem Bogu na daru nove župne crkve koju je u svojoj velikodušnosti i plemenitosti srca podigao u neposrednoj blizini stare porušene župne crkve mons. Šime Duca, nekadašnji župnik te župe. U svojoj riječi nadbiskup Prenđa izrazio je veliku radost, jer se u dva dana posvećuju dvije nove župne crkve. “Posveta nove crkve u jednom mjestu uvijek je izvanredan događaj koji ima snažan odjek u srcima ljudi. Okuplja prijatelje, neprijateljima ulijeva strah, a u vjernicima budi ponos i sigurnost da Gospodin boravi posred svoga naroda. S velikom nadom i radošću svi smo čekali ovaj dan, ali ne zato što se trebalo bojati na zadanu riječ dobrotvora, nego jer je naša strpljivost i izdržljivost u iščekivanju novoga i boljeg ranjena. Ranjena je u godinama koje su nam donijele veliki Božji dar slobode u koju je trebalo uložiti mnogo života, ali i mnogo dobara i dragocjenosti kakva je bila stara crkva Marijina Uznesenja. Njezine rane su još neiscjeljene, ali naše polako zacjeljuju. Mi smo Marijina djeca i ona je stajala s nama pod križem naše patnje i umiranja, ali i u osvit našeg uskrsnog jutra koje nam je donijelo novi početak života kako u crkvenom tako i u građanskom životu. Danas, dok posvećujemo novu župnu crkvu trebamo se zapitati: Je li Isus Krist naš temelj, je li on temelj našoj obitelji i na kojem temelju treba počivati pravedno društvo? Društvo koje isključi Boga iz svoga života ne može počivati na sigurnome temelju. Ima znakova danas na našem starom Europskom kontinentu da se želi kršćanske temelje europske kulture i života zaboraviti ili zanijekati. Kao da je Bog nepotreban čovjekovu životu i životu ljudskog društva. I jedno i drugo je opasno za europsku civilizaciju. Život je pokazao u netom završenom dvadesetom stoljeću da je zaborav i uklanjanje Božjih načela poguban. Rezultat takve filozofije života jesu stotine milijuna ubijenih, neizbrojene ruševine i nepregledne tragedije. Genocid i kulturocid su tragične stvarnosti našega modernog vremena. Vjerujemo da je svršeno zauvijek svim rušilačkim silama mraka, pakla, svim neprijateljima Božjim i ljudskim, onima koji su srušili ovo mjesto i draguljnu starohrvatsku župnu crkvu; napravili ovdje strašni genocid i kulturocid, te nemaju nikakve šanse za budućnost”, rekao je predvoditelj slavlja te nadodao da život svjedoči kako nema drugoga temelja osim Isusa Krista, zaglavnog kamena svoje Crkve. Mudrost života utemeljenog na evanđeoskim zasadama shvatili su naši pređi, sinovi i kćeri hrvatskog naroda, kako oni iz posvećenih redova koje je Bog slao za svjedoke svoga evanđelja, tako i oni iz redova naših knezova i kraljeva, tamo od prvog susreta s papom Agatonom, sve do običnih ljudi najnovijih dana kao što su naši hrvatski sveci i blaženici. Potaknuo je, nadalje, župljane da radosno dolaze u svoju novu kuću molitve, školu kršćanskog odgoja i života, te da nikada ne zaborave svoje kršćanske korijene i stijenu vjere na kojoj stoje, jer je to sigurno jamstvo njihova napretka i zaslužene vječnosti.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Središnji gradski crkveni zbor pod ravnanjem dr. Pavla Kera, za orguljama je bio don Jerko Gregov, župnik Bokanjca, liturgijski animator je bio don Mario Soljačić, župnik župe sv. Šime u Zadru i Crnoga, a obredničar je bio don Marino Ninčević, odgojitelj u sjemeništu “Zmajević” u Zadru.
Nakon svečanoga crkvenog slavlja, na kojemu je među ostalim uglednicima i uzvanicima prebivao zadarski gradonačelnik i saborski zastupnik Božidar Kalemeta, priređen je za sve nazočne prigodni domjenak.
Dračevac Zadarski je veoma staro naselje, a današnje je istočno predgrađe Zadra. Spominje se u dokumentima benediktinskog samostana sv. Krševana u Zadru od 2. listopada 1402. godine. Stare crkvene matice imenuju ga nazivom Dračevac i Zdračeva, a mletačke Malpaga. Povijest župe seže u 15. st. Župa Dračevac bila je vjekovima glagoljaška i u njoj se sveto bogoslužje vršilo na starom hrvatskom ili starocrkvenoslavenskom jeziku. U crkvi se glagoljalo sve do II. vatikanskog sabora. Prva župna crkva podignuta je oko 1515. godine, a posvećena je 1594. u čast Uznesenja Marijina. U tijeku kandijskog rata 1570. crkvu su porušili Turci, obnovljena 1640., i proširena 1854. godine. Crkva je imala četvrtastu apsidu, a na pročelju zabat s kamenim zvonikom-preslicom. Iza glavnog oltara nalazila se oltarna slika Uznesenja Marijina, ulje na platnu u baroknom stilu, autor Tomacelli. Na početku Domovinskog rata, u nedjelju 22. rujna 1991. srpski vojnici s dvije razorne tenkovske granate pogodili su crkvu s istočne strane, a drugi put 6. listopada, porušiše krovište i bočne zidove. Oko crkve se nalazi mjesno groblje, a od 1981. istočnije od crkve podignuto je novo groblje. Župna kuća “kanonika” podignuta je 1847. godine, arhitektonski lijepo, prostrano i čvrsto kameno zdanje koje je odoljelo i neprijateljskim projektilima.