Đakovo, 28. 4. 2001. (IKA) – U Đakovu je u subotu 28. travnja održan godišnji susret redovnika i redovnica s područja Đakovačke i Srijemske biskupije. Susret je započeo posebno svečanim misnim slavljem u prepunoj crkvi Milosrdnih sestara Svetoga Križa, u tijeku kojeg je osam sestara Sv. Križa proslavilo svoje “zlatne zavjete”, 50 godina redovničkog života. Svečanost je predvodio đakovački i srijemski biskup Marin Srakić zajedno s umirovljenim biskupom Ćirilom Kosom i desetak dijecezanskih i redovničkih svećenika.
Nakon biskupova pozdrava i čestitke, provincijalna poglavarica s. Estera Radičević ukratko je predstavila životni put i djelo svake od sestara jubilarki. U prigodnoj je propovijedi biskup Srakić govorio o kršćanskom, napose redovničkom zajedništvu. Ono je, rekao je, prije svega Božja ponuda i dar, a istinski se ostvaruje na taj način, da u nj svaki pojedinac uloži sebe i istodobno uoči vrijednost drugoga, bližnjega. Bogoslužje je svojim pjevanjem uzveličao zbor sestara Sv. Križa pod vodstvom s. Svjetlane Paljušević.
Susret je nastavljen u Metodovoj dvorani Svećeničkog doma razmatranjem koje je predvodio isusovac o. Josip Sremić, koji je ujedno predvodio i duhovne vježbe za redovnice od 20. do 28. travnja. Razmatranje o. Sremića bilo je zajednička zahvala za Božje darove vjere, duhovnog poziva, Crkve i redovničkih zavjeta. Meditativni poticaji izmjenjivali su se sa zajedničkim pjevanjem.
Nakon objeda i odmora slijedilo je vrlo iscrpno, crkvenim dokumentima obrazloženo te k aktualnim prilikama usmjereno predavanje pod naslovom “Redovnik (redovnica) u biskupijskog zajednici u svjetlu biskupijske sinode” koje je održao dr. Đuro Hranić. Istaknuo je kako su mlakost i ravnodušnost nespojivi s kršćanstvom, a redovničke zajednice su trajni vidljivi znak spašenosti u Isusu Kristu. Redovnička zajednica nije i ne može biti tek jedna zasebna sociološka skupina koju povezuju zajednički interesi njezinih članova. I redovničku zajednicu u Crkvi podiže Duh Sveti kao zajedništvo onih u kojima on, posvećujući ih, budi osjećaj za osobiti način života, evanđeoskog svjedočanstva i područje crkvenog služenja u sasvim konkretnim potrebama koje se pojavljuju pred cijelom crkvenom zajednicom. Teološki smisao redovničke zajednice je karizmatički: zajednica živi za neku karizmu. Unutar Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske, u odjelu za kršćanski poziv i služenje, oformljen je zato poseban pripremni odbor “Redovnici/e i posvećeni život”.